Marketing
Sazrio za godišnji
Razmišljam likovima koji su navikli na dodvoravanje, hvalospjeve, i na one druge poput mene koji za to često jednostavno nemaju živaca, pa ispadaju grubijani, netaktični i već nešto slično. Dok ja ne znam gdje ću od briga ( posla na poslu kao u priči, a tu su obveze vezane uz obitelj, kuću, nabavu ogrjeva, uređenje, planirani odlazak na more za godišnji i stotinu drugih čuda) drugi imaju vremena za sve i od dosade ne znaju kud bi pa zanovijetaju, fantaziraju i gotovo otvoreno od drugih zahtijevaju da im se dive, malo „dižu rep“ i uživljavaju se u neku svoju valjda i povijesnu nezamjenljivu ulogu. Učtivost je jedno a pretjerivanje je drugo. Kažu „da i ljubav prolazi kroz želudac“, pa tako se moram pobrinuti i za to što ćemo mi svaki dan jesti, gdje nam je najpovoljnije kupovati namirnice i slično. Nekima će to zvučati tako bez veze, a ja doista brinem egzistencijalne brige i odavno sam se silom prilika prestao nebrinuti i dokoličariti. Moram i kositi ispod šljiva i skupljati ih, pa onda peći rakiju i s tim se gnjaviti, mada bi mi najjeftinije bilo kupiti gotovo. Baš se sa svačim maltretiram, a gdje su drva i taj oblik veselja, pa čišćenje dimnjaka, krečenje,..? Rakiju pijem samo jednu čašicu prije jela (ako ima juhe) tako da bi meni litra ili dvije moglo dugo potrajati, ali ne, treba imati kako bi se moglo davati (milošće), pa se tako u tim iskazima rodbinske pažnje skriva moj znoj i muka. Nisam prokletinja, barem da se prizna pa kaže_“Baš ti hvala, znam koliko ste se s tim nazafrkavati.“, nego ono kao to mora biti. I sam volim biti možda malo i galantan kad imam, pa recimo konobarima volim uvijek ostaviti barem jednu kunu u znak poštovanja i zahvale. Ja ne volim kad se netko „kiti mojim perjem“. Recimo da sam golub, pa to moje perje treba meni za let ili da me zaštiti kad bude kiša ili studen, a ne da me očerupaju i ostave ogoljenog. Moram brinuti i o takvim glupostima kao što je vezivanje psa u dvorištu. Štenac Bobi (brak-jazavčar jelenje boje) je neobičan psić koji od dragosti kad netko od nas izađe u dvorište, skače (ali i zapišava), pa smo svi zgroženi i izbjegavamo ga, ali niti šiba ne pomaže. Tvrdoglav je i svojeglav. Ne gine mu lanac ili boravak u box-u, dok se ne odvikne od tih svojih ružnih navika. Svi mene krive što sam ga nabavio, a tko je mogao znati da će to tako biti. Za kraj nešto o krumpirima (oko kojih sam se u svome vrtu isto nagnjavio, a korist neće biti adekvatna uloženom trudu i sekiraciji. Jednom je jedan od prethodnih župnika rekao (kad je vidio da su nam krumpiri odlično rodili) „U ludog seljaka veliki krumpiri.“ Ja mislim da mu do dan danas nisam oprostio tu uvredu. Kad nogometaš postigne neki neobičan gotovo nemoguć gol (kao neki dan jedan u Ljupini) onda kažu „A je mu rodio krumpir?“. Ja gledam, kod mene sve nešto uobičajeno, bez velikih probitaka i dobitaka, jedino sam ja itekako sazrio za godišnji, jer mi sve ide na živce.
Post je objavljen 01.08.2008. u 15:54 sati.