prvi dan radnog staža
protiče sporo u omami, perceptivnom nakošenju i
brujanju zadnje noći
kroz dim i žicu balkona za pušenje škiljim u
majstore kako na omari lijepe nove prozore o zgradu vizavi.
Razvlači mi se misao o žvakaćoj gumi koju ispljunuh na asfalt jučer u podne,
a koja nije odskočila nego se od srpnja odmah zalijepila
i pitam se poludokono
zovu li zaposlenici Narodnih novina sami sebe - novinarima.
nakon prvog dana radnog staža započinje nezasluženi
godišnji odmor, a
pomisao na to začin je dokonluku ovog podneva,
prvi osmog dvijeosme,
u kojem negdje - ne nada mnom - sija pomrčina