Slaba je ova drvena ograda. Koliko si već puta rekao da ćeš je popraviti. Ne kažem da nikada nisi pokušao. Uvijek bi se to onda nekako završilo virenjem kroz natrule daske i mojim zadirkivanjem. Samo ti radi, zašto ti smeta kad ja gledam? Uzalud pokušavaš ostati ozbiljan, smije ti se sve ispod obrva. Petljaš oko alata, znaš što treba, ali ne znaš od kuda početi. Idem nam skuhati kavu. Tvoje kuckanje i moje zveckanje. Pretpostavljam da si već osjetio miris, ali znam da nećeš prekinuti to što radiš dok te ne zazovem. Ostavim šalice na stolu i nalaktim se na ogradu. Rijetko kada te imam priliku gledati odozgora. Dođi. Ostavljaš čavliće na stepenicama dok se penješ, ionako su premali da bi koristili. Tvoja je kava potpuno crna, kratka. Moja je s mlijekom i jako slatka. Mirisi im se miješaju. Pogled u šumi. Kuća na osami. Mljackam s užitkom, to ne valja skrivati. Ne pričamo puno. Ispružim nogu ispred sebe i naslonim je na ogradu verande. Zbilja bi je trebalo popraviti. Samo me pogledaš.
Post je objavljen 01.08.2008. u 10:22 sati.