Marketing
***Tuga me sebi zove,sreća me k sebi neće,neželim uzeti i onaj mali i zadnji dio naše sreće***
Prije samo mjesec dana bili smo sretni,osmijesi nam se nisu skidali sa lica,a sada sve ovo…
Zar sam bila toliko naivna i mislila sam da će potrajati...??hmmm...jasno da jesam…
U trenutku je nestalo sve, ti si otišao bez riječi i nastavio bez mene,a meni si ostavio tugu, bol i suze…
svaki dan mi prođe u suzama jednostavno ih ne mogu skriti…plačem pred svima,ali za to me nije briga…
Svejedno mi je tko će vidjeti tu tugu u mojim očima sve mi je postalo ravno ništa ne osjećam osim boli,
ali tužno je što ti toga nisi svjestan to nikad nisi shvaćao a ne shvaćaš ni dan danas…
misliš da mi je svejedno...da me nije briga...
najviše me boli što ne vjeruješ u ovu ljubav koju osjećam prema tebi…
Neću te nikada preboljeti,niti ću pokušati jer znam da je to nemoguće...reci mi,čemu to?
zar je moguće da uistinu odlaziš od mene??ubijam se tim pitanjima na koja jednostavno ne mogu naći odgovor…
nisam ni u snu vjerovala da nas nešto može rastaviti a kamoli ljubomora...sve sam ti potrebne rijeći izrekla
ali,nisam te vratila…niti ću te više ikada uspijeti…a opet neka nada u meni se javi…ali to je samo san...Nažalost...Vrijeme je da se probudim više iz tog sna...vrijeme je da počnem shvaćati da sam te zauvijek izgubila…da te više nema kraj mene…ali kako živjeti s tim?…
suze same krenu čim pomislim na to ili na tebe…ne mogu ih zaustaviti…ljudi mi govore…::
NE PLAČI JER JE ZAVRŠILO VEĆ SE SMIJ ŠTO SE DOGODILO!!Rado bi se smijala zbog svega lijepog što smo proživjeli i prošli…Toliko je bilo lijepih trenutaka koje smo zajedno prolazili…ali ja se ne mogu smijati…
Mogu jedino plakati jer znam da toga više nikad neće biti…bar s tobom ne....no ne želim nikog drugog...
Kao da me nešto guši kad pomislim da više nikada neće biti tvojih poljubaca,prelijepog osmijeha...
Ali bilo bi lakše...da si bio loš…imala bi razlog da te zaboravim…no ti si predobar i jednostavno ne mogu..
Reci mi…Kako da te prebolim?ti si taj koji me naučio voljeti potpuno iskreno...koji mi uvijek izmami osmijeh na lice…
Zar je moguće tako nekoga zaboraviti…??...nije…bojim se da neće biti dovoljan cijeli život za to…
ali gotovo je…nas više nema…sada ostaju samo blijeda sjećanja i uspomene…Znam da će me neka druga zamjeniti..
No neznam kako ču ja to podnijeti??..ali samo želim da te ta neka iskreno ljubi i voli..kao što sam ja..i kao što te još uvijek volim...jer to si zaslužio...Nadam se da će te znati dobro čuvati...kad ja nisam znala...a vrijedan si sveg na svijetu...
još samo želim reći…
Dalibore HVALA ti na svemu…
zauvijek ćeš u mom životu ostaviti trag…
a u srcu čuvati posebno mjesto...
samo ti...
Post je objavljen 01.08.2008. u 01:58 sati.