Od ponedjeljka sam na godišnjem. Idem na more.
Koje sranje.
Koji ću klinac na moru? More je odvratno.
Ne želim niti razmišljati koliko se ljudi popiša u tu slanu gadariju tijekom jednog ljetnog dana. Tko zna koliko od tih popišanaca ima nekakvu infekciju urinarnog trakta? Tko zna koliko tih masnih, maljavih kupača koji se kupaju pored vas ima, recimo, gljivice na stopalima?
Tko zna koliko govana iz gradske kanalizacije završi u moru? Znam samo da se na nekim plažama predvečer počinje širiti smrad kanalizacije. To nije ugodno.
Tko zna koliko lešina, što životinjskih, što ljudskih, lebdi skriveno u dubinama istog?
A ljudi i dalje svršavaju na more.
Pjesnici pune muda, klape zavijaju, turisti hrle, djeca kmeče...
Ja more ne mogu izbjeći. Moj je rodni grad na moru.
IMHO, taj je grad poprilično sjeban; gradska uprava je hrpa retardiranih algi, potrošačka košarica je najskuplja u državi, promet je kaotičan, ljudi su pomalo apatični i anergični, ali sve je to nebitno- jer grad ima more. Kada dođe ljeto svi zaborave na aktualne probleme.
Dovoljan je jedan toč guzicom u tu slanu praiskonsku juhu i problemi nestaju kao maestralom otpuhani.
A onda dođe jesen i svi padnu u depresiju. Što sad? Turisti odu, a sjeban grad ostaje.
Psi laju, karavane prolaze.
Odlazak na more uključuje još jednu stavku- prženje na suncu. Izlaganje kože prevelikim dozama UV zračenja. Rak kože. Maligni melanom. Maksimalno preostalih pet godina života. Smrt. Izlaganje glave prevelikim dozama UV zračenja uzrokuje sunčanicu. Sunčanica- kako to vedro zvuči! Simptomi sunčanice su povišena tjelesna temperatura, crvenilo, vrtoglavica, mučnina, nemir, smušenost, nesvjestica, koma i smrt. Jest, smrt i nije baš neki simptom.
A ljudi si i dalje tepaju: "Ju ar maj sanšajn...", "Sunce ti žarko...", "Sunce moje malo...".
Bolesno.
Želim vam svima ugodan odmor.
Post je objavljen 31.07.2008. u 11:07 sati.