mislim da sam se zaljubila i rekla sam tako, rekla sam da sam se zaljubila.
i u tim nekim trenucima zbilja se osjećam tako.
a ono prije? ne. to nije bila ljubav, već dragost.
još uvijek je ljeto i još uvijek traju praznici, a meni polako počinje faliti ona kolotečina, rutina. fali mi što moram rano ustati i što, čim dođem kući, moram opet izaći.
nedavno sam sanjala najbizarniji san ikad. i nitko me neće uvjeriti da je sanjao nešto bizarnije nego što sam ja taj put. i sad strašno želim naći nekog tko će mi objasniti sve što to znači.
sve odluke koje sam donijela u vezi svoje budućnosti mislim da su upravo suprotno od onog što bi moji roditelji htjeli i što, uostalom, moji roditelji očekuju.
možda je u mojoj podsvijesti sve to mladenački bunt i možda ću požaliti, ali bitno mi je da u ovom trenutku činim ono što će mene učiniti sretnom.
kolotečina i rutina me inspiriraju jer sam svakodnevno puna frustracija, nervoze, bijesa, prividne sreće, smijeha, ironije, sarkazma i cinizma. i uz sve to uspijem ostati i iskreno sretna.
kolotečine i rutine sada nema. i nema inspiracije za nešto više.
Post je objavljen 31.07.2008. u 10:32 sati.