Marketing
Moje unučice i njihova prijateljica
Moje unučice i njihova prijateljica
Četrnaest i trinaest godina. Izranjaju, bauljajući, u neko doba dana iz svojih soba. Kažem soba jer se cijelu noć skiću po stanu, hihoću, lupaju vratima sele iz sobe u sobu, jedu i spavaju i spavaju. A kad ne spavaju onda su na računalu i tv-eu, plazmi. Rijetko se idu kupati. I tu sele s plaže na plažu. Kupači kostimi se suše puni pijeska, ako ih uopće stave na sušilo. Obično to ja radim.
Nekad dnevnu sobu nakon što su se djeca raselila sredila sam po svom guštu. Smjestila tamo sve što đaku treba za dan i noć, vrijeme i ugođaje koje nigdje ne mogu naći. Svi se u tom prostoru osjećaju ugodno. I Lara je zauzela jedinu fotelju i mrko gledajući, ako netko sjedne u nju, pravi krugove okolo dok mrski uljez ne shvati da je u njoj uistinu samo uljez.
I sad su svi tamo. Vrijedne ručice i vrlo lukavi umovi šeću po internetu satima i satima. Kad dreknem u neko doba: dosta, čujem samo evo sad ću, za deset min. Pokušavam ih tom metodom danima maknuti sa računala, ali izgleda da ih ta igra zabavlja i čini im se da ja ne mislim ozbiljno.
Tako se uglavnom s komentarima javljam sa posla. I tu sam napravila svoj kutak. Novozaposleni kolega kaže, naizgled u šali, od toga se ne živi i u pravu je- ali što će mi novac. Dužna sam na sve strane ubrzo ću se javljati iz zatvora, samo nisam te sreće da sam vrhunski zločinac. Najme kaj, sjedila bih u Hagu, pisala i čitala i tako konačno došla na svoje.
A moje unučice koje sad još spavaju, a i ja sam na poslu, baš ti njih boli briga. Mama ih zove na telefon i daje zadatke. Posjetiti novu knjižnicu (bila i zadovoljna viđenim). Mlađoj zadaci što treba čitati, ali ona odmahuje rukom. Iz moje kućne knjižnice ništa za nju. Prijateljica je donijela jednu knjigu, ali rekla joj je da nije dobra i to je mjerodavno mišljenje za nju dovoljno.
Uglavnom dan s njima izgleda ovako: Pojave se lelujajući s noge na nogu, strahovito su umorne od dugog spavanja, obave higijenu, zapravo svaka provode ujutro najmanje pola sata u kupaonici, posve mi je nejasno zašto. Čak i kad idu na kupanje prije toga duge pripreme u zatvorenoj kupaonici. Namještanje kose na ovu stranu na onu stranu, podignuta, spuštena kao da je vrlo brzo neće smoćiti u moru.. Usput dlaka kao u priči. Uz Laru što da pričam.
Onda poslije priprema ponovo malo na računalo, pa sjedenje u fotelji, pa gledanje raznih glazbenih programa uz komentare, onako gadljiva fačica: Ovo je sto godina staro. Blago, staroj, meni.
Dakle od odluke da se ipak taj dan ide na kupanje do pravog odlaska prođe nekoliko sati.
U međuvremenu i jedu. I slažu sude u sudoper u piramidu. Čovjek se pita kako to suđe uopće stoji, iako nekad i popada. Sve su čaše vani, sve žličice itd, itd.
Zamolila sam ih da ne slažu u stroj za pranje jer…
A u sudoperu živih i mrtvih. Bar toplom vodom isperite, kažem i izvadite ih vani i složite pokraj. Ponovo gadljiva fačica i dva prstića, vrlo oprezno, u tu grozotu od prljavštine.
Jučer dolazim u 20 doma. Dvije starije na radnom mjestu za računalom, a mlađa ulazi na vrata s vrećicom pola kila kruha i litra mlijeka. Vrlo je umorna i ljuta:
U ovoj kući, kaže meni, sve ja moram raditi.
A evo i par sličica iz kojih je sve jasno:
1a href="http://de.tinypic.com" target="_blank">
Post je objavljen 31.07.2008. u 08:39 sati.