Djede, jesi li kad bio s Predsjednikom na kavi? – iznenada „bez veze“ zapita Ivica...
-Nisam – odgovaram s čuđenjem...
-A vi, djede Drago? – obrati se mome prijatelju, koji je upravo srknuo današnju popodnevnu kavu...
-N .. n.. ne, nisam ni ja – kaže Drago i odloži žalicu.
-Zašto pitaš – pitam ja.
-Tako... zanima me – i počne nešto crtati, - zanima me, tko može s njim piti kavu?... Zar ne može piti sam ili sa svojim suradnicima? – razmišlja mali - Oprostite, razmišlja Ivica! – ispravljam se. On ne voli, da ga zovem „mali“.
I Drago se već stigao „oporaviti“ od iznenadnog pitanja, pa počne objašnjavati.
-To je jedan oblik reklamiranja Predsjednika Mesića.... Mene to ne zanima, pa nisam pozorno pratio. Ne znam, da li se zainteresirani građani zaista negdje sastaju s Predsjednikom i uz „kavicu“ razgovaraju o aktualnim pitanjima, ili ta čast zapadne samo nekolicinu prijavljenih, a ostali građani pijuckaju kavu u isto vrijeme, ali u svojoj kući (ili stanu).
-Ako je to zaista kod Predsjednika u uredu ili u nekoj kavani, može li tamo doći bilo tko? – zanima Ivicu.
-Mislim, da se u tom slučaju pažljivo biraju odgovarajući Predsjednikovi gosti. – kaže Drago... On – doduše – kaže, da je on Predsjednik svih građana RH, pa bi mogao doći bilo tko, ako želi. Ali, o tom brinu organi Predsjednikova osiguranja... Znači, da bi prijavljeni trebali proći strogu provjeru i kontrolu možebitnog posjedovanja oružja. Prisutni bi bili – vjerojatno – birani i po političkoj pripadnosti, da ne postavljaju neka neugodna pitanja – strože, nego da ih bira sam Predsjednik... Pratitelji su vjerojatno „veći katolici od Pape“ – kako se to kaže...
-Dobro se Predsjednik toga sjetio. – oduševio se Ivica – Tako može direktno razgovarati sa svojim „podanicima“...-Moglo bi to biti i dobro – složi se i Drago – ako tu ne bi bilo namiještaljki. No, ideja nije baš sasvim originalno gospodina Mesića... Ima to korijene iz britanske povijesti.. Tako se u Kiplingovim romanima sadržajno jako daleko od Britanije Britanci okupljaju u pet sati poslije podne da popiju popodnevni čaj s Njezinim Veličanstvom Kraljicom...Tako su iskazivali odanost svojoj kraljici ma gdje bili u to vrijeme...
Ivicu zanima, da li bi „na kavicu“ mogao doći – napr. – i Thompson, kad bi želio...?
Drago ne vjeruje u tu mogućnost...
- Predsjednik vjerojatno za svoje najbliže suradnike bira – ako mu to regulativa dopušta – svoje istomišljenike, kojima vjeruje i kada ga izvještavaju i o raznim „Thompsonima“ – razmišljam ja. – No i oni su samo ljudi, koji ne moraju takove događaje i ljude vidjeti i doživljavati apsolutno jednako...Neki od njih će to „vidjeti“ onako, kako bi to želio gospodin Predsjednik, drugi će možda imati jače izražen onaj dodvornički genom... Zato , mislim, da bi se o nekim pojavama trebao osobno informirati i ocijeniti ih....
Dragi smeta „igra pritiska nedolaženjem“ na slavlja/koncerte čime ih snažno – zabranjuje, - a da ih „ne zabranjuje“. Zamjera mu i nedosljedno postupanje prema sličnim ili jednakim događajima. Predsjedniku uopće ne smeta komuniciranje sa srbijanskim vodstvom, koje je na neki način priznalo četništvo... Ni na kraj pameti mu nije, da bojkotira sastanke s njima u znak protesta...! U čemu je četništvo pozitivno, a ustaštvo negativno... ?U čemu je razlika...?
Post je objavljen 31.07.2008. u 06:47 sati.