Marketing
Totalna zbunjola!
Neki od vas će sigurno reći kako nisam normalna, a neki kako je to sasvim Ok. I kako sad odlučiti, pa po tome tko ima više glasova kao u "Milijunašu"?! Ovako, kratko i jasno. Meni je dosadilo živjeti kraj mora, naravno takav život ima svoje ljepote, prednostosti i nedostatke. Na primjer, ja kad prodam kuću i isplatim kredit ne ostane mi gotovo ništa love, i kad bi prodala i zemlju imala bi keke da kupim malu kućicu, u tko zna kakovom stanju od cca 60m2. I kad sam to shvatila, otišla sam na nekretnine.net i našla predivne kuće za povoljnije cijene, ali naravno izvan rodne Istre. Ok, kažem ja, i pozovem prijateljice da im kažem kako bi otišla živjet u neki drugi kraj Hrvatske, a one, opalile su rafal kako nisam normalna, gdje ću tako daleko, kako ćemo živjeti, gdje raditi... I dovoljno me je već strah od nepoznatog, s toga mi još veća bediranja nisu potrebna. Pa valjda i u drugim djelovima Hrvatske ljudi rade i žive?! Pa one meni; tamo su minirana polja(od kud to znaju?), i onda je jedna od njih rekla nešto što me još i više zategnulo za grlo, :" Znaš u drugim djelovima Hrvatske, ljudi ne podnose Istrijane:"? Zašto, pa i ja sam čovjek, i pošteno bi platila nekretninu, i htjela bi vidjeti druge ljude, a ne uvijek iste face, koje su izbljedile. Želim probati živjeti život, u drugom gradu, Županiji, a možda i pobijeći od svakodnevnice, ljudi koji me cijeli moj život pritišću i nameću svoje ciljeve, mišljenja, stavove, poglede. Želim biti sama sa obitelji i ako netko bude želio doći najavit će se prije. Ne želim da se više nitko prema meni odnosi kao prema predmetu. I koliko se god u prošlosti branila i zauzimala svoje stavove, drugi su ih uporno gazili kao da ja, kao ljudsko biće ne postojim, ali kad se treba zvocati, koga će, pa naravno mene.A sada vidim kako snage više nemam, treba mi odmor i mir. Treba mi promjena i obnova. Nov početak, novi list mojeg života. Naravno moj se suprug slaže sa mnom i on također želi isto. Sigurna sam kako svi koji mi ostavljate komentare živite u različitim djelovima Hrvatske, pa vas uljudno molim da mi kažete jesam li u pravu ili u krivu?! I sad kao poslastica za kraj-pjesma koju sam napisala : POGLED Noć je... i tiho je...ne, čuje se...samo vjetar...koji stabla miluje...i laganim dodirom zatvara škure...one lupaju...sve jače...Odlazim do prozora..., a na staklu kiša...kao nježne suze klize...Gledam ih...i sa suprotne strane pratim njihov pad...Nigdje nikog na cesti...tražim pogledom...srce sve brže kuca...usne su zanijemile...Kad ono opet vjetar...udara...razbacuje mi kosu...Zatvorene su...koje olakšanje...više nije hladno...Okrećem se...a na staklu ostaje...odraz djevojčice...sa suzama u očima... I kiša, koja kapljice ostavlja...i noć, koja ju prati pogledom...
Post je objavljen 31.07.2008. u 00:43 sati.