Marketing
Žensko društvo
Djetinjstvo sam provela igrajući se s dječacima.... Mislim da sam cijeli život lakše ostvarivala bliskost s muškarcima. Ne mislim sada na onu čarobnu privlačnost između muškarca i žene... nego govorim o druženju. Imam ja i svoje dragocjene prijateljice. Najdraža mi je jedna s kojom se družim još od pješčanika... a svako životno razdoblje podarilo mi prijateljicu koja mi bila značajna i koja je obilježila određeni period... a neke i cijeli život. Ipak.... lakše sam razumijela muškarce... i lakše sam svoja razmišljanja dijelila s muškarcima.
Čak i o kuhanju lakše razgovaram s muškarcima. Često razmišljam – zašto je to tako?!!!
Pisala sam na mnogim forumima.... i uvijek bi imala problema sa ženama. Znala sam tako zakuhati u raspravama.... da se to pretvorilo u prave hajke. Nisu one krive. Ja sam kriva.... sve sam ih isprovocirala. I ja se šminkam, i ja koristim parfeme... ali ne mogu voditi duge razgovore o kozmetici. Totalna sam truba na tom području. Koristim svoj parfem već desetljećima... i ne znam nazive i cijene drugih parfema... jer me ne zanima. I tako... u masu „ženskih“ tema uvijek sam crna ovca. Ne volim prenemaganja, afektiranja i cendranja. I mislim da je to još jedan od razloga zašto se baš ne razumijem sa ženama. Možda bi mi psiholozi lakše postavili dijagnozu... no to sada nije važno.
U blogosvijetu mi se desilo čudo. Pozdravljam sve muške blogere koji me čitaju i koje čitam... jako su mi važni, ali moram istaknuti da je na mojoj listi omiljenih blogova puno žena. Dugo smo već zajedno... a meni se nije desilo nerazumijevanje... naprotiv... desila se čarobna blogo bliskost. Svaka od mojih blogerica je posebna žena. Valjda je to tako jer u blogo svijetu sami biramo gdje ćemo komentirati i s kim ćemo razmijenjivati mišljenja.
Moje blogerice su snažne žene... iz njihovih postova izvire ono divlje iz žene... ono kreativno... divlja priroda, čulna ljubav, nježnost, eros, strast, originalnost... ono NEŠTO... iskonsko žensko. Svaka od mojih blogerica je čarobna priča za sebe... ali ono što im je zajedničko je neprestano traženje sebe. Nisu mimoze, ne cendraju, znaju podnijeti kritiku, znaju uputiti kritiku, znaju se šaliti, ozbiljno razgovarati....
Moje blogerice su divljakuše! To nisam napisala u negativnom smislu.... nego kao kompliment.... a što sam mislila najbolje će objasniti tekst koji sam nedavno pronašla....
Divlji svijet i divlje žene ugrožene su vrste.
Tijekom dugih godina gledali smo kako instinktivnu žensku narav pljačkaju, potiskuju i pregrađuju. Tijekom dugih razdoblja njome se jednako pogrešno upravljalo kao i divljim životinjama i divljim predjelima. Nekoliko tisuća godina već, svaki put čim okrenemo leđa, ona se premješta na najjalovije tlo psihe.
Duhovni predjeli Divlje žene tijekom čitave su povijesti pljačkani i spaljivani, buldožerima su joj sravnjivana staništa, a prirodni ciklusi utjerani u neprirodan ritam kako bi se udovoljilo drugima.
Nije slučajno da netaknuta divljina našeg planeta nestaje dok blijedi i shvaćanje naše vlastite divlje naravi. Nije teško shvatiti zašto se stare šume i stare žene ne smatra osobito važnim bogatstvima. Nije to neka tajna. Nije slučajno da ni vukove i kojote, medvjede i pomalo divlje žene bije sličan glas.
Svi oni dijele srodne instinktivne arhetipove, pa ih zato pogrešno smatraju neljubaznima, potpuno i urođeno opasnima i proždrljivima.
Bez obzira na to koja kultura utjecala na ženu, ona intuitivno razumije riječi divlja i žena.
Kada žene začuju te riječi, budi se staro, prastaro sjećanje i priziva natrag u život.
Radi se o sjećanju na apsolutno. Neosporno i neopozivo srodstvo s onim divljim ženskim, na vezu koja je možda sablasna zbog zanemarivanja, koja je zakopana prejakim pripitomljavanjem, zabranjena okolnom kulturom ili, pak, neshvaćena..
Divlja žena zdravlje je svih žena. Bez nje, ženska patologija nema smisla. Ta divljakuša prototip je žene..bez obzira na kulturu, bez obzira na eru, bez obzira na politiku ona se ne mijenja. Mijenjaju se njezini ciklusi, mijena se njeno simboličko predstavljanje, ali u biti, ona se ne mijenja.
Ona jest što jest..
/ Claraissa Pinkola Estes/
Divljakuše treba zaštititi... Divljakuše treba njegovati.
Drage moje... želim vam da ljubomorno čuvate divljakuše u sebi.... a kad vas netko pokuša pripitomiti - pružite otpor.... jer tako ćemo biti zdravije.
Sve one koji ovaj tekst čitaju bukvalno... molim da to ne čine.... jer tema nije divljaštvo koje vlada u ovom društvu... nego divljaštvo kao pokretačka snaga... ono prirodno i čarobno u ženi...
Post je objavljen 30.07.2008. u 23:46 sati.