ima toliko toga za rec....a nema nista....
a nije me bilo jako dugo....mislim da sam bila previse pazna ili previse zaokupljena drugim stvarima....bilo bi bolje da sam pisala....tek sad vidim, koliko to pomaze...stvarno...tek kad napisem ono sto mi je tu, shvatim tek kako se osjecam i sto me povrijedilo, inace mi je sve zbrkano, tonu osjecaja je tu, previse misli koje se ne slazu...ovako sve dode na svoje mjesto....vidim...
sam sretna? ufff...neznam mozda jesam, ili nisam... al mislim da sam dobro i to je nesto... uvik mi je bilo tesko shvatit kako ljudi s vremenom izgube osmjeh kako izgube optimizam i svu onu energiju kojom zrace...sad mi je jasno, ubijamo je mi, ljudi, svojim postupcima, svojim djelim....zasto smo svi tako zlocesti?... zasto vise nikome nije stalo za ljude....ne mislim samo na prijatelje...sto su svi postali tako sebicni...sto niko ne shvaca koliko bi lakse bilo da barem jedanput na dan, ucinimo nesto ljepo za nekoga, pomognemo mu, al onako iskreno, cak i ako nam nije drag...znam da razmisljan kao djete, al nemogu si pomoc.... mislim da necu prezivit kad za dva mjeseca odem u grad studirat...ljudi ce me jednostavno pregazit.... pokusavam ovo ljeto, samo da postanem malo jaca, da prestanem vjerovat u svakoga...tako da uspijem zavrsit taj faks... ali kad me gaze i moji ljudi koji me pozanju kako nece oni koji me ne poznaju.... mislim da trebam pomoc...
Post je objavljen 30.07.2008. u 22:33 sati.