Kada se mjesec sa suncem poljubi
mozda ko tebe cu drugog da ljubim
kad jednom prije svitanja svane
voljecu drugog, a sanse su male...
Ako navratis...
Ako ikada navratis...onako nesvjesno...usputno
pokloni mi jedan osmjeh...onaj blagi najdrazi
ili tek onako samo jedan pogled mi pokloni
i suti,kao da smo stranci...prave rjeci ne trazi...
Jednom,kada navratis...pogledaj u moje oci
onako,nehotice ...da ne prepoznas tugu...
ja cu se vjesto izmaknuti pozdravu
odglumiti srecu....okrenuti na stranu drugu...
I onda kada prodjes...ne gledaj u nazad vise
ne trazi razlog...da se pamti susret novi
nek ostanu samo ...ona sjecanja od prije
ne dozvolimo da ih porusi...susret koji zna da boli.
Mrak
Legla sam u mrak i zatvorila oči da ne vidim više boje ni svijetlo. Ali sam onda shvatila ako ih zatvorim da onda ne vidim mrak već ga samo osjećam. Ponovno sam otvorila oči i gledala tu veliku crninu kako ide prema meni kao da mi se želi ušuljati u misli.
Gledajući u to ništavilo jedna od mojih suza odlučila se prošetati tom tamnom, beskrajnom cestom. Spustila se niz moj obraz kao malo dijete niz tobogan. Tada sam shvatila zašto uvijek u mraku izlazi van. Kad god postoji netko tko bi je mogao primjetiti ona samo gleda i drhti sa svoga prozora u strahu da je se ne osudi. Ali kad dođe mrak i kad nema nikoga oko nje, onda bezbrižno poleti van,poljubi me u obraz i nestane ostavljajući mene da odlučim kad otvoriti oči u mraku i pustiti opet koju suzu da joj se pridruži.
Sve one nestaju u mjestu gdje se tama isprepleće poput paukove mreže i tamo ostaju zauvijek u nadi da neće biti zaboravljene…
... Maja ...
Post je objavljen 30.07.2008. u 14:35 sati.