Marketing
Gotovci i paralelni svjetovi
Vrhunac je turističke sezone...
Kako znam?
Pa po ostvarenim vrhuncima!
Oh da, kako da ne...
Pričam ti priču.
Ajmo sad nešto pinkicu ozbiljnije, za ovu ocjenu nije potrebno prebrojavat popunjenost kreveta ili dužinu kolona isprid Male Kapele i Svetog Roka, ali zaista postoje određeni pokazatelji koji su nekima možda bez veze, međutim iz mog dugogodišnjeg iskustva, odgovorno tvrdim kako na prvi pogled nevažne sitnice, često mogu biti dobri putokazi.
Popunjenost kreveta, svakako, he he he...
Naime, idealno vrime za sondiranje terena je rano jutro između 5 45 i 6 00. Upravo u to vrime svakog dana, moje izmučeno i nenaspavano tilo automatizmom izvršava operaciju translacije iz pasivnog u aktivni položaj. Pojednostavljeno rečeno – idem na posal...
I sad se pitate – kakav je to pokazatelj vrhunca turistička sezone, to šta ja idem na posal, neš ti događaja!
Tako je, uopće nije bitno to šta ja idem prema mome dragome škveru, nego je zanimljivo nešto drugo.
Di god prođem, di god stanem – sve je puno svita!
Skoknem u moju malu pekaru uzest kruv za marendu – moram čekat red! Tamo njih sedmero-osmero, lipo obučeni ali svi znojavi i krmeljavi, mumaju burek i jogurt, cerekaju se, a iz parkiranog auta trešti im nika mužika nekontroliranog porijekla...
Prolazim priko mosta – četvero mlađahnih turista kupaju se na puzavici, taman tamo di izlazi kanalizacija u more.
Kupaju se u robi, praćakuju u smrdljivoj kavalini, drpaju se i kriče ka blesavi!
Štekati čiovskih kafića – puni!
U šest uri ujutro!?
Pa se mislim...
Jesu li se ovi ljudi digli još ranije nego ja?
I to samo zato da bi mumali burek, pili jogurt i kupali se u kanalizaciji?
Ma da!
Ovo su oni koji su još jučer izašli vanka , cilu noć lampaju okolo, njima je još traje jučer a nama je već počelo danas!
Smišno mi je to gledat, kako se sudaraju dva skroz različita svita!
S jedne strane, nečujna kolona škverskih radnika, koji šutke zibaju svojim ustaljenim svakodnevnim putima, a neposredno uz njih neki sasvim drugi đir, opušten, nasmijan i razuzdan...
Sudaraju li se?
Ma kakvi!
Gotovo da i ne primjećuju jedni druge ...
Više bi reka da se mimoilaze...
Bez dodirnih točaka
Mimoilazeliduli se?
Oh da i te kako se mimoilaze!
Razilazelidulise?
Oh da i te kako se razilaze!
Oni u postelje, mi na radna mista...
Ma...znate šta, sve je to lipo
Neka ljudi guštaju
I tata bi sine...
I oću, da znaš!
Vengo, mislija sam danas nešto skroz drugo...
Zanimalo me "iskopat" par podataka o Jakovu Gotovcu, našem velikom skladatelju. I naravno, u eri interneta, di ćeš boljega alata za to od našeg premoćnog Google-a.
Kažu neki da je danas najlakši način za provjerit važnost neke face, tako da njegovo ime i prezime "zagooglaš" i vidit koliki će ti broj stranica izbacit....
Naravno, ne odnose se baš sve te stranice isključivo na tu i tu osobu, ali u svakom slučaju, to je kao nekakav realan pokazatelj.
Dobro, samo mi isto nešto malo sumnjivo.
Kad zagooglam svoje ime i prezime, dobijem 1620 stranica...
Hm...ajde, nije nešto, od tih 1620, možda se na mene konretno odnosi niti jedan posto, ali eto – čovika razveseli!
I onda zagooglam «brod u boci blog» a on mi da cifru od jušto 32 400 stranica!
N'ti jarca, vidi vidi...
Trideset i dvi ijade!?
Je li to znači da sam ka bloger puno značajniji nego ka "običan" čovik!?
Đava će ga znat!
Hmm...sumnjivo mi je to...
Nego, vratimo se mi na Jakova Gotovca.
Dakle, ime i prezime skladatelja "Ere s onoga svijeta" spominje se na 25500 stranica.
Lipo!
Nego, kad smo već kod Gotovaca, ajmo vidit Vladu Gotovca!
Tipkam...Vlado Gotovac – 54 800 stranice.
Još lipše!
Ima li još koji Gotovac?
Ima, kako ne, ima oni konceptualni umjetnik Tom Gotovac, šta izvodi performanse.
Da vidimo...
Ima i Tom lipi broj – 60 600 stranica.
Znači, značajnije je radit performance nego li skladat opere ili bit moralan političar.
A ček, ček, ima još jedan Gotovac!
Oni zalizani "ugledni poduzetnik", profesionalni muž izvjesne Simone...
Niko nema pojma šta njih dvoje rade i zašto su uopće bitni, ali puni su ih mediji, ne mo'š pobić od njih, nema šanse. Idealno za sezonu kiselih kukumara...
Kako se ono zove taj kiseli kukumar pardon - zalizani miš, ma da nije Ante, e bravo je – Ante, a dakuće nego Ante...
Da vidimo, Ante Gotovac, ček ček, samo još malo – 126 000 stranica!
Pet puti više od Jakova!?
Dva i po puta više od Vlade!?
Ma daaaaaj....
Ovo je 3.14zdarija!
Nakon ovoga, definitivno odbacujem Google-ovu metodu kao relevantnu za mjerenje nečije relevantnosti!
Uostalom, ako nije baš relevantno, u svakom slučaju - sve je relativno moj Alberte!
Ili moj Ante, svejedno...
Post je objavljen 30.07.2008. u 09:50 sati.