Još je gorak okus u ustima po povratku iz Livna sa turnira.
Nemam prave riječi za ono što se dogodilo. Nogometom se bavim od svoje sedme ili osme godine i nikada nisam bio razočaran kao večeras. Najgore je kada se gubi bez ispaljenog metka. Ono što sam nagovještavao svih ovih dana, sve se prosulo u vodu. Obećavao sam jaku ekipu, a na kraju sam ju jedva skrpao da nastupi. I uz to došlo nas je samo 6, taman za početi utakmicu. Na kraju smo morali aktivirati i čovjeka koji je trebao biti voditelj, samo da se igrači malo odmore. I nije sve ni loše krenulo, poveli smo 1:0, no tada nam sudac ne svira evidentan faul i primamo iz kontre pogodak za 1:1. Tada kola kreću nizbrdo, jer nam prljavi protivnici ozljeđuju 2 igrača - jednog zabijaju u ogradu, a drugog doslovno odižu sa poda. Rastrčani protivnici to brzo kažnjavaju i odlaze na 4:1. Do kraja se uspjelo samo smanjiti na 4:2.
Druga utakmica je izgubljena od samog početnog zvižduka, jer se protiv izvrsne ekipe Preporoda nije moglo ni pomisliti na pozitivan rezultat. Utakmica je odigrana čisto radi reda.
Zbog ove blamaže želim se ispričati svima onima koji su došli nas podržati. Također se ispričavam i caffe baru Charlie koji nam je bio sponzor, jer ipak bez njih nebi niti nastupili - a možda i bolje da nismo. Zlobnim komentatorima sa tribina poručujem da se oni prijave sljedeće godine.
Post je objavljen 30.07.2008. u 01:29 sati.