Još jedno javljanje - kako to oni - rade - roditeljima ...
Ono sto je za mene trenutno OGROMNA razlika, a koju svi ameri (vjerovatni i zapadna europa) podrazumijevaju jesu olaksice roditeljima.
1. Najprije prevoz. Dodju ispred stana, ako je dijete problematicnog ponasanja ili stanja dobije odraslu osobu koja brine o njemu u autobusu. Odvedu ga i dovedu. Dok smo bili tamo nismo nigdje otisli ukoliko nismo sami odveli dijete (sto vam je svima vrlo poznato
\). To je znacilo da tog dana se ne moze potpuno na posao ili da moras nekoga da zaduzis ili platis da dijete vodi.
2. Zatim skola. Dok su u skoli dijete je briga skole. Niko nema pravo da te zove da dodjes po dijete ukoliko vristi, baca predmete ili se ne ponasa kako treba. Tamo, ne samo da su me zvali i prekidali rad i odustajali od rada sa njom (marija ima kriticno ponasanje!) nego su insistirali da neko od nas sjedi pred vratima dok je ona u ucionici, pa cim se prodere odmah nas zovu da je vodimo.
Za nas su samo te dve stavka ogromna razlika, jer tamo je to podrazumijevalo da nista ne mozes da radis vec samo da sjedis uz dijete, dok ovdje podrazumjeva da je njihovo vrijeme u skoli ustvari moje slobodno vrijeme...
3. Program- svako dijete ima minimalno 2-3 puta sedmicno logopeda, 2-3 puta okupacionog terapeuta, 2-3 fizioterapeuta i 2 puta plivanje. To je minimum i za to roditelj ne treba ni da se pojavljuje u skoli niti da se interesuje ili bori za dijete. Plan se pise za svako dijete posebno i postavljaju se ciljevi koje dijete treba da savlada u toku nekog perioda. Ukoliko ne savlada oni koji su trebali tome da ga nauce odgovaraju svojim pretpostavljenima.
Razlika izmedju nas i njih jeste upravo u tome sto kod nas samo posebno UPORNI i sposobni roditelji (pa i bogati) mogu da za dijete izbore ovaj njihov minimum. Za ovo ovdje dijete ne treba ni da ima roditelje. Ono u cemu je znacaj i upornost ovdasnjih roditelja vise se odnosi na aktivnosti nakon i izvan skole i na finansijsku pomoc koju drzava daje (ali ne bas svakome)
4. Ljetnu skolu dobiju djeca koja imaju posebne potrebe, ali malo vece...roditelji se uglavnom bore da svako dijete dobije, ali to tesko ide.
Mi po zakonu nismo imali pravo na nju, jer smo kasno dosli i djeca nemaju evaluaciju, ali smo imali srece i naisli na fine ljude (i malo nas balkanski sarm :oops: ukljucili), pa sad se ja ne usudjujem previse interesovati niti zapitkivati...nosim se mislju da je bolje da su tamo, pa kako god, nego da sjede sa mnom u kuci...cim "otkrijem"kako to sve funkcionise, javljam se...
5. Finansije. Stavljam ih na kraj, mada nije ni malo zanemarljiva stavka, jer za sve gore nabrojano roditelj ne placa ni centa. Mi smo u Bosni osiromasili placajuci sve aktivnosti za djecu i silne ljude koji su nam sa dvoje djece morali pomagati...
Marija je(zbog svog kriticnog ponasanja) od juce u projektu NY Univerziteta za Behavioral Support. Tu cak ne treba ni da je mi vodimo na Univerzitet ukoliko ne zelimo, nego opet da dodju po nju i vrate je, ili nama plate troskove ukoliko odlucimo mi da ipak idemo sa njom...
na nasim prostorima sam samo mogla o o tome sanjati....
eto, to su neke stvari koje su njima sasvim normalne i koje podrazumijevaju...
Bit će ovoga još ... čisto da malo usporedimo kako je nama u EUROPI sa našim službama, djelatnicima i ostalim faktorima ...
Ja i klinci smo OK - osim što je bilo malo prelade sad kad je bilo zaladilo .Pa smo imali goste tri dana ( sestra sa obitelji iz Dubrovnika).Vodila je svoju curu na MR za koji se morala naručit prije pola godine, a nalazi su joj gotovi bili nakon 4 dana.Pošto , je morala otići , da nas nema u Splitu morala bi ponovno potegnit po nalaze iz Dubrovnika jer - zamislite .... nalazi se ne šalju poštom .Veliki su format.