Zaprijeđba luke Zebrehe (Zeebrugge)
Zebrehe (Zeebrugge) je belgijska luka na flandrijskoj obali Sjevernog mora koja je povezana plovnim kanalom dužine 10, 5 km, širine 69 m i dubine 7, 2 m s gradom Brehe (Brugge) koju su tijekom 1. Svjetskog rata Nijemci rabili kao temeljnicu za svoju 'Flandrijsku flotilu' (podmornice i razarači). Luku je britanska ratna mornarica pokušala blokirati (zapriječiti) noću 22. na 23. travanj 1918. godine u namjeri da onemogući izlaz njemačkih podmornica i razarača na otvoreno more.
Još od 1915. britansko ratno brodovlje pokušava topničkim prepadima ratnih brodova monitora (ratni brod naoružan s 1 do 4 topa velikih kalibara koji su zaštićeni oklopljenim kulama. Poradi izuzetno slabih plovnih značajki i male brzine taj tip ratnog broda može se rabiti samo u obalskom moru) razrušiti vrata ustave na ulazu u kanal. No, svi pokušaji redom su propadali, pa je britanski Admiralitet odlučio potopiti tri svoja stara ratna broda (krstarice Iphigenia, Interpid i Thetis) na samom ulazu u kanal kako bi potopljeni brodovi smetali njemačkim razaračima i podmornicama na izlazu iz kanala u otvoreno more. Izvršenje zadaće povjereno je snagama 'Doverske patrole' (Dover patrol – englesko-francuska plovna skupina ratnih brodova koji ophodnjama bojno djeluju u prostoru Strait of Dover – Pas de Calais). Cijelom operacijom zapovijedao je britanski admiral Roger Keyes koji ju je i osmislio. Za prepad na lukobran određena je stara krstarica Vindictiva (iz 1897.) i dva prijevozna broda (trajekta) naziva Daffodil i Iris II. Za tu operaciju krstarica Vindictiva ojačana je u naoružanju, pa je tako dobila još 3 haubice, 2 malokalibarska brzometna topa, 16 minobacača, 6 strojnica i 2 bacača plamena. Prijevozni brodovi dodatno su ojačani i opremljeni specijalnim kukama koje su trebale držati brodove za lukobran dok se s njih ne iskrca mornaričko pješaštvo (bojna mornaričkog pješaštva 208 časnika, dočasnika i vojnika). Za rušenje lukobrana, odnosno njegovog spoja s obalom, a s namjerom sprječavanja njemačkog pješaštva da stigne na lukobran, određene su dvije stare podmornice ispunjene s nekoliko tona eksploziva. Podmornice su se trebale nasloniti na lukobran, pa kad posada napusti podmornicu, zapovjednik podmornice trebao je aktivirati eksploziv. Sukladno planu bojna mornaričkog pješaštva trebala se iznenada iskrcati na samom vrhu lukobrana u blizini svjetionika i onesposobiti njemačku topničku bitnicu (3 topa 105 mm i 2 topa 88 mm) kako bi krstarice neometano mogle uploviti iza lukobrana. Poradi velike visine lukobrana i malih dubina prepad je trebalo napraviti u trenutku visokog vodostaja (plime). Svi britanski brodovi koji su trebali biti potpora i osiguranje prepada bili su prikupljeni u ušću Temze kod Swina (16 razarača, 2 monitora, te oko 50 manjih brzih brodova, tipa torpednih i patrolnih čamaca, koji su trebali izvlačiti mornare i mornaričke pješake po izvršenju zadaće). U slučaju pojave njemačkih ratnih brodova boj na otvorenom moru trebala je prihvatiti Heridžska flotila sastava 7 lakih CL krstarica i 16 DD razarača. Nakon dva odlaganja (11. i 14. travnja) poradi malenog vodostaja i nepovoljnih vremenskih prilika odred je napokon 22. travnja isplovio na izvršenje zadaće i do 2100 neopažen stigao na poziciju gdje su se snage trebale razdvojiti. Monitori su otvorili snažnu topničku paljbu po njemačkim bitnicama, a napad iz zraka je izostao poradi lošeg vremena. Oko 2340 cijelo područje predviđeno za operaciju bilo je zadimljeno. Britanski torpedni čamci napali su dva njemačka razarača koji su bili vezani u vanjskom dijelu luke i odvukli im pozornost. Krstarica Vindictiva i dva trajekta neopaženo su se primaknuli lukobranu, ali je tada vjetar promijenio smjer i dim se razišao prema moru, pa su njemački topnici primijetili Vindictivu i počeli je gađati. Unatoč oštećenjima koja je pretrpjela stara krstarica pristala je uz lukobran u 0001, ali 300 m niže nego je bilo predviđeno. Prepadni odred mornaričkih pješaka uspio se iskrcati, ali uz velike gubitke. Podmornica 'C3' uspjela je porušiti spoj lukobrana i obale u 0050. Prvi brod Thetis njemačke bitnice otkrile su i zasipale su ga paljbom, ali se on i druga dva broda uspio probiti u luku u 0020. Propeler Thetisa zamotao se u zapriječnu čeličnu mrežu, pa se brod morao nasukati u plićaku. Druga dva broda uspjela su se potopiti na predviđenim mjestima. Signal za izvlačenje izdat je u 0050. Nakon samo 20 minuta brzi patrolni čamci i torpedni čamci skupili su mornare i pješake s lukobrana, a u međuvremenu jedan britanski razarač uspio je potopiti jedan njemački razarač, ali je i sam potopljen vatrom obalskih njemačkih bitnica. Britanci su izgubili jedan razarač i nekoliko torpednih čamaca, te imali oko 200 mrtvih, 380 ranjenih i 19 zarobljenih. Nijemci su izgubili jedan razarač i imali 8 mrtvih i 14 ranjenih. Nakon samo nekoliko dana njemački inženjerci uspjeli su otkloniti sva oštećenja i izvući potopljene britanske brodove, te su njemačke podmornice i razarači i dalje nesmetano mogli izlaziti na otvoreno more. Na temelju ove operacije Britanci počinju ustrojavati i obučavati specijalne postrojbe (komandose). Luku Zebrehe oslobodili su kanadski vojnici listopada 1918. godine.
Post je objavljen 29.07.2008. u 17:07 sati.