poslije jedne kave koju sma popio i koja ima gorak okus...
sta dalje?
u sebi sam zamijetio jedan osjecaj koji godinama nisam u sebi primjecivao..
postao sam ljubomoran...
ljubomoran kao pas...
na sve one broncanog tena koji se secu
pa te odmjere pa te pogledaju "a ti nigdje nisi iso na more"
sad pijem kavu daleko od svih... pokusavam s eodmoriti i naspavati...
to mi tako lose ide od ruke..
da se svako jutro budim sve umorniji.,...
sanjam odmor...
tako prokleto dobro sanjam da osjetim i okus morkse soli u zraku...
pitaju me gdje ces?
ne znam , jednostavno pucam...
savovi si otisli... na majci, na sorcu..
na meni vise samo dronci ...
zvukao se u kucu... cekam da prodje ovo hebeno doba...
da nabacim osmjeh...
idem vani...
izmisliti neki zadatak...
popiti kavu...
neki put "oprosti" jednostavno nije dovoljno....
citao sam na nekom forumu neku raspravu... pa evo samo nekoliko isjecaka...
"Muškarci postaju sjebani tek nakon što ih sjebe žena."
"i obrnuto,ali to ti ne drži vodu."
"Uopće nije "i obrnuto". Vi žene sjebavate same sebe, a onda renesansu doživite kada otkrijete da možete sjebavat i muškarce."
"Milijun isprika ne znači ništa ako iza njih ne slijede djela. A ona sad ima samo tvoje riječi. I ti očekuješ da ti samo tako vjeruje na riječ da si se promijenio. Jer ti želiš da ti vjeruje. Sad odma. Ne ide to tako.
Ovako ispada da se želiš promijeniti samo zato da bi ju prodobio natrag a ne zato što doista želiš biti bolji čovjek i na taj način ćeš se vrlo lako vratiti prijašnjem obrascu ponašanja, čim dobiješ ono što želiš."
ovo je rasprava o decku koi se zali zasto ga cura odkantala a on je nju zapostavio zbog kompjutorske igrice
mislim to stvarno biser
ima nas svakakvih (i muskih i zenskih... )
a sad idem.. daleko da ne mislim o nicemu...
mrzim se ovakav...
Post je objavljen 29.07.2008. u 13:29 sati.