Danas sam si kupio novu pastu za zube... Vademecum, Titan strong! Uvijek sam sretan ko malo dijete kad si kupim novu, jedva čekam da dotrčim doma iz butige i da je probam... I probao sam je. I sviđa mi se! I odsada će mi zubi biti snažni kao olimpski polubogovi!!
Već zadnjih nekoliko dana susjed dva kata iznad i nekoliko balkona desno popravlja, well, balkon... Skida čovjek staro socijalističko željezo, zida ytongom donji dio i stavlja aluminij gore... Predivno, i mi smo prije nekih 25 godina napravili to isto (tj. oni su, ja nisam bio ni u planu). Uglavnom, čovjek radi... Torne aka bušilice za beton rondaju već od ranoga jutra, a napominjem da se kroz armirani beton zvuk širi nevjerojatno brzo i s nevjerojatnom razlučivosti pa imam osjećaj kao da mi netko veoma velikim borelom svrdla bužu točno posred hipotalamusa... Jutros su krenuli u sedam ujutro. Onda im je netko skresao čitav katolički kalendar pa su prestali do osam... I tako svako jutro... A što je najtragičnije, Medo se trudi spavati po tom đavoljem drndanju...
Šteta što moji ne znaju znakovni jer je ovo savršena prilika za demonstrirati njegovu korisnost i kod čujuče populacije, budući da trenutno NE čujemo jedni druge. No nema veze.
Danas bi trebala pasti prva „Kava“. Ex Surlaba i Boleslava (iako su napustile blogove još prije Krista). Opet se jedna ljuti što ona sve mora inicirati... Ja sam već odavno napomenuo da sam inertna masa koju treba potaknuti da reagira, isto kao i plemeniti plin. Ne bi taj reagirao ako mu ne guraš prst u guzu (ili kradeš elektrone iz zadnje orbitale), pa taman mu sve gorilo pod omotačem! No, eto, kava... Halelujah, kažu Ameri. Evo još jednog, u prosjeku kratkog, posta za moju statistiku na blogeditoru. Gamad... Ja pišem kratke postove, kažu. Mrš, nahvao, pa koliki post mora biti da bude dug??? HM?
Post je objavljen 29.07.2008. u 11:10 sati.