Izmišljasmo čudne riječi
da nas drugi ne razumiju
i krali smo golubove
sa ramena starih ljudi
Tu smo jednog izgubili:
okonjen je na golubu
kroz prozore niz balkone
u prazninu odletio
izdajica, rekao sam
Svi su nama zavidjeli
kada smo na ulicama
usred općeg karnevala
pjevali nemaskirani
Tu smo drugog izgubili:
krabuljom se proglasio,
s krabuljama zaplesao,
u mnoštvu je iščeznuo
izdajica, kažem opet
Samo ja sam preostao
al ni mene više nema:
ničeg više se ne sjećam,
nikog možda nije bilo
Golubovi tek mi slijeću
na ramena i na ruke;
skriven krinkom, izdajnički
zavrćem im vratovima.
Antun Šoljan
Post je objavljen 28.07.2008. u 15:08 sati.