Marketing
Buffyin dnevnik 2
Još malo pa ću dolaziti jednom godišnje na blog... 
Nadam se da će netko pročitati ovo. Evo stavila sam još jedan nastavak iz Buffyinog dnevnika - sve mislim da počnem prevoditi malo NC-17 priča, možda će me to motivirati 
Ako nastavim sa ovim dnevnikom doći ću i do toga (već sljedeći dio zalazi u to područje). Vidjet ćemo. Trenutačno u pripremi imam još jedan esej za Buffyologiju i novi spot tako da bi se to uskoro trebalo pojaviti na blogu (za manje od 6 mj. 
) Dotad ću vam na dnu staviti nekoliko dobrih tuđih spotova kojih sam našla u zadnje vrijeme. Uživajte!
Mogući nepoznati pojmovi:
- ep .Some Assembly Required (S2) - u toj epizodi Chris oživi svog brata kao zombija nakon što ovaj pogine u nesreći. Brat zatim traži od njega da mu oživi neku djevojku jer je usamljen kako se kao zombi stalno mora skrivati. Ali kako mozak mora biti svjež da bi oživljavanje uspjelo i Crhis i njegov ljigavi prijatelj tako sklope tijelo od nekoliko nedavno poginulih navijačica, a za glavu Chrisov brat odabere Cordeliju s kojom je nekad bio u vezi. Na kraju je Buffy i Xander spase.
- Rekao mi je da je ljubomoran što je bilo dobro - Na početku te epizode Angel i Buffy se malo prepiru oko njenog 'plesa' sa Xanderom nakon što je još bila pod traumom od smrti od Gospodara. Ona mu kaže da je to učinila da bude ljubomoran. On kaže da nije ljubomoran na što ona odvrati, zar vampiri ne mogu biti ljubomorni. Da, Angel u prepirci sa Buffy nema šanse ;) Na kraju epizode opet pričaju i on prizna da je ljubomoran, ali samo na to što Xander može biti s njom po danu kad on ne može. Na kraju Buffy otprati Angela kući jer je zora blizu.
Kategorija: canon, Buffy POV
Predikat: PG -13
Buffyin dnevnik 2
(Buffys Diary - Some Assembly Required)
by Harpy
Vrijeme radnje: Nakon epizode.... Buffy prati Angela kući.
23. rujna, 1997.
Bljak! Drago mi je da Angel propustio većinu. Ne samo jezivo nego stvarno odvratno. Chris je to učinio za svog brata, ali fuj! Frankensteinovska Barbi. Pitam se o onome što je Xander rekao o ljubavi, kako želiš samo ono što ti nije na dohvatu ruke. Malo me smetalo kad je to rekao jer su dečki tako čudni sa curama... čini se da svi imaju nekakvu ideju kako bi one TREBALE izgledati. Mama kaže da su za to krivi časopisi, ali ne znam. Čula sam kako neki razgovaraju i zna biti prilično grozno, pogrdni nazivi i prezir s kojim govore o njima, ali nikad me to nije previše smetalo jer se nisam trebala nositi s tim. Svejedno mislim da Xander nije u pravu. On se sviđa Willow i na dohvatu joj je ruke, ali možda zato jer je on dečko ili možda zato kakav je ON sam, uvijek padne na najnoviju, najupadljiviju djevojku, a mogao bi imati najpametniju koja ga najviše voli. Dečki, najčudnija stvorenja.
Onda, tu je Angel. Riječ 'dečko' se ne funkcionira za njega. Nijedna riječ zapravo ne funkcionira za njega osim Angel. Ali priznao je i bio je cool od njega da je, trebao je. Rekao mi je da je ljubomoran što je bilo dobro, ali kad je rekao da me Xander može vidjeti na suncu malo me zaboljelo srce kao da ga je povukao za šav. Pogodilo me.
Bilo je kasno pa sam ga otpratila do kuće. Držao me za ruku i hodali smo dugo vremena ništa ne govoreći, bilo je tako dobro. Tišine s njim su bolje od najzanimljivijih razgovora s nekim drugim. Bila je lijepa noć, svježa i tiha i samo smo šetali zajedno nemajući potrebu da išta kažemo.
Došli smo do njegovog stana.
«Jesi li sigurno dobro?» upitao je. Da budem iskrena pita me to jednako često koliko mi govori da sam u opasnosti.
«Aha,» stajali smo ispred njegovih vrata. Pitala sam se hoće li me pozvati unutra, ali činilo se da neće. Odjednom sam ja njega htjela nešto pitati.
«Jesi li -jeste li ti i Cordy lijepo razgovarali - kad si je otpratio kući?»
«Pa zapravo me odvukla za sobom.»
«Znam - znam da nisi htio biti nepristojan, ali samo sam - »
«I Ubojice mogu biti ljubomorne?» nasmiješio se.
«Ne ljubomorna - samo znatiželjna.»
Podigao je pogled izgledajući zamišljeno. «Kao sugovornik - » zastao je.
«Da?»
«Razgovor s njom je bio kao razgovor sa košarom mačića.»
«Pa mačići su meki i slatki i - »
«Dobro, loša usporedba,» prekinuo me je. «S košarom guštera. Košarom bilo čega što ne može voditi dvosmjerni razgovor.»
«Zar je razgovor tako važan?»
«Jest kad dovoljno dugo živiš. Komunikacija. Vampiri su ovisni o njoj. Možda to ne bi pomislila, ali tako smo odsječeni od svega što je ljudsko, što je stvarno. I postane strašno dosadno slušati nemrtve kako razglabaju o tome koga su ubili i kako su moćniji od svih ostalih i koliko su stari. I da si se ikad zadržavala u dvorskim vrtovima nakon debitanskih balova znala bi svaku riječ koju će netko poput Cordelie izgovoriti prije nego joj izađe iz usta. Opsesije se ne mijenjaju, samo nazivi marke.»
«Zvuči kao da ne-život može biti prilično dosadan.»
Pogledao me. Samo malo se nasmiješio i onda su mu oči postale toplije, činilo se kao da me upija.
«Ponekad ti se posreći,» rekao je.
«Misliš što su ti vratili dušu? Ne zvuči baš zabavno.»
«Ponekad se nešto dogodi - nešto što je vrijedno svih nevolja,» gledao me netremice... gotovo sa... obožavanjem.
«Pa, mislim da je pratnja kući vrijedna poljupca,» rekla sam. Nekad stvarno znam biti izravna. Na neki način potiče tu moju osobinu. Možda zato što tako rijetko bilo što traži.
Malo šire se nasmiješio i polako mi obuhvatio lice dlanovima prelazeći mi palcima po obrazima. Sagnuo je glavu i blago položio usne na moje, usta su nam dugo vremena vrlo lagano dodirivala, ali i to je bilo tako lijepo da sam uzdahnula. Onda me poljubio malo jače, pritiskajući svoja usta na moja, naprijed i natrag, nježno. Stavila sam mu ruke oko vrata i stala na prste, usne su mi se razdvojile i on je prešao jezikom preko moje gornje usne... od najmanje stvari koju učini mi se uzlupa srce. Pažljivo je uhvatio moju gornju usnu među zube i ponovo onako prešao jezikom preko nje, vrlo polagano. Mogao bi napisati knjigu o ljubljenju. Tada me zagrlio i podigao me u zrak da se možemo lakše ljubiti. Noge mi nisu dodirivale zemlju i njegov jezik se savijao ispod mojega, škakljajući me i onda mi je samo ljubio obraze, mali, meki poljupci i mali poljupci preko mojih usta i zadihala sam se. Držala sam mu lice među dlanovima i jednostavno se gubila, bio je tako divan, svjež poput vode ljeti i imao je dobar okus. Uvukla sam ruke pod njegovu jaknu i uz njegova leđa, voleći čvrstoću mišića ondje. Mogla sam osjetiti njihove linije ispod košulje i kako su se kretali kad me podigao više. Prešao je dva koraka i naslonio me na zid uz ulazna vrata. Uvukao je jezik u moja usta dublje i dublje, i pokušala sam cijeloga prihvatiti, ali bio je dosta duži i veći od moga pa nije bilo lako, ali bio je tako uzbudljivo da sam ispuštala male zvukove svaki put kad bi mi ga dao, morala sam širom otvoriti usta da cijeloga prihvatim. Pritisnuo me na zid i otvarala sam usta iznova i iznova da uvučem njegov jezik, mogao mi je gotovo dodirnuti početak grla i uzvraćala sam istom mjerom kad god se povukao. Kretala sam se u njegovim rukama, gotovo se izvijala prelazeći mu rukama po leđima, vratu i kosi. Odjednom se odvojio od mene kao da je čuo nešto. Podigao je pogled i ja sam to osjetila. Čudno je kako uvijek znam kad dolazi dan i noć, ne samo pogledom na nebo nego osjetim nekakvu promjenu. Oboje smo osjećali da dolazi zora iako je još bila noć. Spustio me na zemlju.
«Bolje da uđeš,» rekla sam.
Stavio mi je ruku na obraz. Gledao me dugu minutu.
«Hvala što si me dopratila kući,» rekao je.
«Morala sam se pobrinuti da sigurno dođeš,» nacerila sam se.
«Hoćeš li se uspjeti naspavati?»
«Ionako čudno spavam,» slegla sam ramenima.
«Nemoj se previše umoriti.»
«Idi spavati,» rekla sam i onda jer nemam nimalo samokontrole rekla sam, «Možda ću te jednog dana uskoro ušuškati.»
Držao je vrata napola otvorena i nagnuo se prema meni. Nježno smo se poljubili.
«Laku noć... mislim dobro spavaj,» rekla sam.
Nasmješio se i zatvorio vrata za sobom.
Onda, koliko dečki moraju biti stari da im se počnu sviđati stvarne cure umjesto izmišljenih? Koliko stari? Mislim da moj tata još nije prošao tu fazu. Ponekad se pitam koliko žena je Angel upoznao, ali onda prestanem jer je to put za gubitak razuma. Ali na neki način bi mi trebalo biti drago što mu se sviđam, nije baš neiskusan pa mora da se dobro držim. Ponekad se pitam je li to što sam Ubojica i ima neki plan... samo što se često čini da je njegov plan pomaganje meni s mojim planom. Znam zašto me nije pozvao unutra, ali isto se malo mrštim na to. On smije ući u moju sobu. Morat ćemo uskoro razgovarati o tome.
Imam školu za dva sata. Trebala sam spavati, ali prvi sat je povijest pa ću tamo nadoknaditi.
kraj
Post je objavljen 28.07.2008. u 13:17 sati.