Potraga za povijesnim Isusom (o kojoj raspravljamo ovdje) kroz protekla je dva stoljeća prošla kroz mnoge stranputice. Često se događalo da i ozbiljni intelektualci kod te teme zalutaju u sasvim pogrešne vode. Kao jedan takav primjer navodimo stajalište austrijskog filozofa iz prošlog stoljeća Raimunda Kubaseka.
Prema njegovom mišljenju tekstovi Novog zavjeta pokazuju povijesno falsificiranje u smislu svjetskog širenja židovstva. Pravi spisi Novozavjetnih knjiga izgubljeni su već prije polovice drugog stoljeća, i to svi, bez izuzetka. Ništa nije sačuvano. A kako je došlo do ovoga što se danas zove Novi Zavjet? Prema Kubasekovu djelu “Novozavjetni spisi” objavljenom 1952., Židovi nisu bili zadovoljni širenjem kršćanstva, jer su u tome vidjeli za sebe opasnost. Dugo su razmišljali što da se učini. Na kraju su odlučili da daljnji razvoj kršćanske religije preuzmu u svoje ruke. Na koji je način to uspjelo? Najodlučnije u tom pothvatu izvršeno je na osnovu židovskog kapitala. Naime, poslije odlaska Pilata iz Jeruzalema, židovski savjet hrama osnovao je apostolsku školu koja je za nekoliko godina iškolovala preko 4.000 židovsko-kršćanskih apostola, uključujući tu i Pavla. Ti Židovi-kršćani imali su preporuke za rabine u drugim krajevima. Sada dolazi do odlučne konkurencije. Bogati Židovi, koji su postali kršćani, nastoje da svugdje potisnu prave Isusove učenike. Oni osnivaju vlastite škole u kojima uče da je Isus sin Jahve.
A što je bilo dalje? Posljedice toga bile su veoma kobne, ističe Kubasek. Zastupnici te škole postajali su biskupi i pape. Oni su imali odlučujuću riječ na koncilima u Niceji (325. god.) i Konstantinopolisu (381. god.). Na tim koncilima oblikovano je službeno vjerovanje, koje do danas traje. Tako je Jahvin kult postao osnova kršćanskog vjerovanja.
A kakvo je izgledalo pravo kršćanstvo kojeg su ti Židovi uništili? I tu Kubasek ima svoje ideje. Evo glavnih teza. Krist je Bog i stvaralac svemira. On je vlastitom snagom postao čovjek. No u tu svrhu poslužio se Marijom. Josip nije Isusov otac, ni Marijin muž, već Marijin poočim. Josip i njegova obitelj pripadali su sekti Esena i nisu imali ništa zajedničko s židovstvom. Isus zato nije bio obrezan, nije nikada išao u sinagogu, nije se smatrao Davidovim ili Božjim sinom, niti se je kao takav molio hebrejskom Bogu Jahvi. Sve što danas sadrži Novi zavjet nije ništa drugo nego židovske bajke. Jahve je sotona i može se označiti kao noć, za razliku od Isusa, koji je dan.
Post je objavljen 28.07.2008. u 12:18 sati.