U svakom slučaju, sad nakon tri ili četiri godine kad smo već navikli da se na kiosku spotičemo o enciklopedijske rječnike, kuharice i ljubiće, kad smo i sami nasjeli nekoliko puta i kupili neki klasik koji otada nismo ni otvorili – vidimo da to kiosk – izdavaštvo ima i nekih neugodnih nuspojava, razloga zbog kojih bismo radije zaobišli njihove proizvode.
Pa nabrojimo!
1. u prvi mah knjigama koje su izdavale novinske kuće i prodavale ih po upola jeftinijoj cijeni nego što su to knjige u knjižarama, doista se imalo što zamjeriti glede kvalitete, i što se tiče opreme, i što se tiče sadržaja: prijevodi su bili zastarjeli, listovi su ispadali, stranice nisu bile dobro otiskane, font je bio sitan, a papir jeftin. Doista se radilo o «koliko para, toliko muzike» - knjige za jednokratnu upotrebu.
2. razlog za «kupujmo hrvatsko» frikove – prodaja knjiga na kioscima doista ne pomaže onemoćalom hrvatskom izdavaštvu, što su nakladnici i odmah izrazili, proglašavajući kiosk – izdavaštvo «prostitucijom knjige».
3. kiosk – izdavaštvo, prema svemu sudeći, ipak nije dovelo do dugotrajnije renesanse knjige i čitanja u Hrvatskoj, s obzirom da se o knjizi ništa više ne raspravlja nego što se raspravljalo i u nakladništvu zaista nije došlo do značajnijeg gospodarskog rasta, barem prema mom iskustvu. Dakle, ono čemu je zapravo pogodovalo kiosk – izdavaštvo je džep običnog čitatelja: oni koji ne čitaju i dalje ne čitaju, a oni koji su i prije čitali, i sada čitaju, samo im je knjiga postala jeftinija i dostupnija.
4. ne zavaravajmo se, novinske kuće nisu se odlučile na taj potez zato što nas vole, nego radi profita. I to je profit koji raste nevjerojatnom brzinom. Dakle, kupujući jeftinije knjige, nismo postali imuni na čari kapitalizma, već smo možda doista nasjeli na prijevaru.
Post je objavljen 27.07.2008. u 10:42 sati.