Marketing
Excedo inferi (5. ep. : I.)
Philip S. je napravio sliku
Excedo inferi
by Philip S.
5. ep. : Služenje kazne i borba sa sluzi
1.dio
«Hej, Harrise!»
Xander je umorno podignuo pogled. Policajac je stajao sa druge strane rešetaka i gledao ga sa prezirnim smiješkom. Ništa čudno, pomislio je. U toj ćeliji sjedi ubojica, zar ne? Smatrao je da je zaslužio svako gađenje koje izazove.
«Došao ti je posjetitelj,» policajac je nastavio pokazujući nekoga tko je dolazio hodnikom. Xander je otkrio da su svi hodnici u Sunnydaleskoj policijskoj stanici iste bež boje. Počimalo mu je biti muka od gledanja u njih dvanaest sati bez stanke, ali bili su malo bolji od tapeta u njegovoj sobi kod kuće. Od njih mu je bilo mučno već za oko pet sati.
Giles je stao ispred ćelije gledaći Xandera kroz rešetke. Dečko je sjedio na ležaju obučen u zgužvanu odjeću u kojoj je uhićen sinoć u knjižnici. Imao je podočnjake i zaista jadan izraz lica.
Giles nije osjećao puno sažaljenja.
Policajac je otvorio vrata ćelije da Giles uđe i zaključao ih za njim. «Samo viknite kad budete željeli izaći.»
«Hvala, pozorniče.»
Giles je sjeo na ležaj preko puta gledajući Xandera dugu minutu na što se on počeo meškoljiti pod njegovim nepopustljivim pogledom. Na kraju je Giles uzdahnuo i skinuo naočale da ih očisti maramicom.
«Trebao bi uskoro izaći,» počeo je Giles. «Koliko sam uspio saznati od ove gospode nemaju ništa protiv tebe osim što te netko vidio da bježiš iz Amyine kuće ubrzo nakon njene smrti. Nemaju otiske na oružju, nema krvi na tebi, nema motiva.»
Xander nije ništa rekao gledajući u pod jer nije Gilesa htio pogledati u oči.
«Jesu li te već ispitali?»
Odmahnuo je glavom.
«Čudno,» komentirao je Giles. «Što imaju nije dovoljno ni za uhićenje, samo za ispitivanje. Ako nisu ni to učinili... nešto je sumnjivo.»
«O, stvarno?» Xanderov glas se jedva čuo.
«Nisam ovdje da umirim tvoj ranjeni ego, Xandere,» Giles mu je rekao hladno. «Nakon svega što si učinio zaslužuješ gore od ovoga.»
Xander je konačno digao pogled. «Zašto si onda ovdje? Zašto me ne pustiš da trunem? Moje roditelje sigurno nije briga.»
Drugim riječima njegovi roditelji se nisu udostojili ni pojaviti u postaji iako ih je policija obavjestila o njegovom uhićenju. Xander nije bio siguran jesu li bili previše pijani da se sjete ili ih stvarno nije bilo briga. Ali što se tiče brige već je odavno prestao očekivati bilo što slično od svoje obitelji.
«Ovdje sam jer je djevojka ubijena,» Giles je rekao još hladnijim tonom. «Čak i da Amy nije bila neka vrsta prijateljice Willow, samo to bi bio dovoljan razlog za istragu. I ma koliko trenutačno imam nisko mišljenje o tebi, znam da ju nisi ti ubio.»
Xander je duboko udahnuo i prekrižio ruke. «Žao mi je, Gilese. Slušaj, znam da sam...»
«Ne zanima me, Xandere,» prekinuo ga je Giles. «Niti ti imam što oprostiti. Nisi mene povrijedio i nisam tvoj ispovjednik. Ovdje sam zbog Amy i da saznam tko ju je ubio. Ispričaj mi sve što se dogodilo.»
Xander je progutao na Gilesove riječi, ali nije ništa odgovorio. Što da kaže? Giles je bio u pravu. On je vjerojatno bio jedina osoba koju nije uspio povrijedio.
«Išao sam... otišao sam do Amy da joj se ispričam što sam je uvukao u ovo,» počeo je. «Vrata su bila pritvorena. Ušao sam i... našao je kuhinji. Njeno... grlo je bilo prerezano. Bilo je toliko krvi, toliko...»
Prekinuo je i trebalo mu je par trenutaka da se pribere. Giles nije ništa rekao samo ga je nastavio gledati.
«Nož je ležao do nje. Uspaničio sam se i... valjda sam trebao pozvati policiji, ali jedino sam mogao misliti kako je netko ubio Amy i da trebam pomoć. Tako sam otrčao prema knjižnici. Ostalo znaš.»
Giles je samo kimnuo.
«Imaju li dokaza?»
«Mislim da nemaju,» rekao je Giles. «Kao što sam rekao sve ovo je čudno. Policija te trebala ispitati, a ne samo zatvoriti. Također izgleda da nije bilo nikakve istrage u Amyinoj kući. Prvo Angel pa Willow su motrili kuću i policija je samo došla da odnese tijelo.»
«Što je sa Amyinim ocem?»
«Još je izvan grada, mislim da ga nisu još uspjeli kontaktirati.»
Xander je kimnuo potiskujući suze. Amy je mrtva i bilo bi pravo čudo da to nije njegova krivnja.
«Angel i Buffy će danas u sumrak otići do Amyine kuće,» nastavio je Giles snizujući glas da ga ne čuje policajac iza ugla. «Možda oni mogu naći nešto što je policija propustila. Willow će pokušati ući u policijske dosjee sa svojim računalom.»
«Znači sada ne mogu ništa učiniti?» rekao je Xander nakon kratke pauze.
Giles mu je na trenutak htio reći da je već dovoljno učinio, ali na kraju ga je samo pogledao i odmahnuo glavom.
«Kao što sam rekao vjerojatno će te uskoro pustiti. Dođi u knjižnicu pa ćemo vidjeti.»
U knjižnicu, ponovio je Xander u sebi. Mjesto gdje će biti svi koji ga mrze. Odlično.
«Možda bi bilo najbolje da me zadrže za stalno,» promrmljao je. Nije odgovoran za Amyinu smrt, bar ne izravno, ali sedmoro ljudi je mrtvo zbog magije koju je želio i bilo je isto kao da ih je sam ubio.
«Ako tako misliš možda bi trebao ostati ovdje,» rekao je Giles. «Ali ako želiš popraviti stvari to ne možeš iz ćelije.»
Ne čekajući odgovor Giles je ustao i zazvao da mu otvore vrata. Xander je gledao za njim dugo nakon što je otišao. Nije znao što da misli.
Popraviti stvari, rekao je Giles. Je li to uopće moguće? Nije mogao vratiti one ljude u život, zar ne? Nije mogao ni poništiti ono što je rekao i učinio Buffy. I Angelu.
Legnuvši na ležaj, zurio je strop koji je bio bež boje kao i zidovi. Štogod se sljedeće dogodilo, bio je siguran da će imati još dosta sati da razmisli o svemu. Prije uhićenja, prije nego je našao Amyino tijelo već je došao do zaključka koji se nije promjenio.
Zadnjih par tjedana je uglavnom dao sve od sebe da si uništi život. Izgubio je prijatelje, djevojku i očito se gadio čovjeku kojeg je vidio kao neku vrstu zamjene za oca. To nije ono što je namjeravao postići.
Što ono kažu o putu u pakao? Pitao se da li bi mogao pitati Angela je li popločan dobrim namjerama? Ne kao da je on imao dobre namjere. Samo sebične.
Angel. Uvijek se sve vraćalo na njega. Veći dio Xandera je još mrzio vampira. Mrzio ga zbog onoga što jest, ali najviše zbog onoga što mu je oduzeo. Ne, ispravio se. Odbijao je opet otići tim pravcem. Nije Angel bio kriv što se Buffy nije zaljubila u Xandera. Zapravo vampir se ispočetka trudio ostati podalje od Buffy dajući mu više od jedne prilike da je osvoji..
Samo što je sve propalo jer Buffy nije bila zainteresirana.
To je bila ružna istina, ali istina. Možda je bilo vrijeme da Xander Harris pogleda istinu u oči ma koliko bila ružna, ma koliko ga ružnim činila. Možda je bilo prekasno za ispravljanje, možda je uništio sve šanse da se ikad pomiri sa prijateljima.
Ali nikad neće saznati ako ne pokuša.
2. dio
Buffy i Angel su došli u knjižnicu čim je pao mrak. Gotovo cijeli dan su spavali da se odmore od napora zadnjih nekoliko dana. Bufy je bila prilično napeta zbog situacije sa Xanderom, ali i zbog majčina gnjavljenja da uzme privatnog tutora ako se ne želi vraćati u srednju školu. Dobro, Buffy je morala priznati da je gnjavaža vjerojatno prejaka riječ. Sjećala se kakva joj je majka znala biti kad bi se uhvatila nečega pa je ovo bila zapravo prilično blaga verzija.
Nije pomagalo što se činilo da se Angel slaže s njenom majkom u tome, iako je to izražavao mnogo manje napadno.
Jednim dijelom Buffy je morala priznati da su možda u pravu. Mnogo je naučila od Angela tijekom putovanja, ali on bi prvi rekao da nije baš u toku što se tiče znanja potrebnih za život u 20. st. Ili za početak 21. st. kad je kod toga.
Svejedno, to je bila glupa ideja. Ima pedeset godina, dovraga. Govori više jezika od Gilesa, zna više o književnosti i umjetnosti od majke. Nije znala koliko točno svjećica bi trebala imati na torti, ali trebalo bi ih biti bar pedesetak. Kako mogu učekivati da sluša nekog nastavnika ili uštogljenog tutora koji nema pojma kroz što je prošla ili koliko zna u nekim područjima?
Kasnije će razmišljati o tome. Sada su imali hitnije stvari za koje su se morali pobrinuti.
«Ah, Buffy! Angele,» pozdravio ih je Giles kad su ušli u knjižnicu. «Sada smo svi tu.»
Svi su bili Willow, Oz, Faith i čak Cordelia. Buffy se sjetila da joj je Willow rekla kako se Cordelia natječe za Kraljicu plesa. Dodala je kako je Cordelia spomenula da sad ima više šanse kad se riješila onog gubitnika koji joj je nekad bio momak.
Taj komentar se nije slagao sa njenim zabrinutim izrazom.
Cordelia nije jedina izgledala zabrinuto. Willow se nemirno meškoljila na stolici. Oz je bio hladnokrvan kao i uvijek, ali činilo se da se dio nervoze njegove djevojke prenijelo na njega. Tu i tamo bi se mu trznula lijeva obrva. Jedina koja je izgledala imalo opušteno je bila Faith, ali činilo se da Buffyina sestra Ubojica ljuta zbog nečega.
Kad je Buffy sjela na stolicu do nje saznala je zašto.
«G-man me danas upoznao sa novom tutoricom,» Faith je promrmljala izgovarajući 'tutoricu' kao da je to nešto odvratno. «Uštogljena ženska koja se zamalo izvrnula kad me vidjela u koži. Onda je rekla da ćemo sljedeći put početi sa matematikom. Kojeg vraga će mi matematika?»
«Možda bi mogla izračunati pod kojim kutem kolcem probadaš vampirovo srce,» rekla je Buffy sretna na bilom kakvom odvraćanju pažnje od misli. Svađala se sa sobom bi li trebala ostaviti Xandera da trune u zatvoru iako je znala da je nevin. Bar što se tiče tog zločina.
«Jako smiješno, B,» Faith joj je rekla sa hinjenom ljutnjom. «Vidjet ćemo kako ću te tješiti kad mi dođeš plakati kad ti mama nađe savršenog tutora.»
Buffy ju je pogledala malo uspaničeno. Kako tamnokosa Ubojica stanuje sa njenom majkom lako je moguće da zna više o Joycinim planovima za njenu edukaciju od Buffy. To je uopće nije smirivalo.
«Sad kad smo svi prisutni,» konačno je rekao Giles odvraćajući Buffyine misli užasa budućeg učenja, «moramo prijeći na temu dana. Kao što znate danas sam posjetio Xandera u zatvoru.»
«Je li dobro?» Willo se nagnula naprijed, a onda je izgledala malo posramljeno. «Samo se... brinem.»
Buffy je progutala odgovor, potiskujući svoju ljutnju. Trenutačno je ono što im je Xander učinio moralo otići u pozadinu. Ovdje se nije radilo o Xanderu. Radilo se o nalaženju pravog ubojice djevojke koja joj je u drugom životu bila na neki način prijateljica. Samo se morala često podsjećati na to i sve će biti u redu.
Odsutno je primjetila da i Cordeliu prilično zanima odgovor na Willowino pitanje.
«Fizički je dobro,» rekao je Giles. «Što je tiče duševnog stanja, kratko sam razgovarao s njim, ali izgleda da je prilično uznemiren zbog svega što se dogodilo. On... pa, izrazio je osjećaje da bi zatvor mogao biti pravo mjesto za njega.»
Nitko nije ništa rekao na to, ali Buffy je vidjela da Willow želi. Znala je da ona ima gotovo neghraničeno susosjećanje i da je sposobna gotovo svakom oprostiti, ali Buffy je sad nije htjela slušati kako brani Xandera. Zaslužio je gore od zatvora za ono što je činio.
Sva sreća Willow nije ništa rekla možda zbog vlastite ljutnje ili možda zbog Buffy.
«Kako bilo,» nastavio je Giles, «važnija vijest je da naše policijske snage ne izgledaju baš žustre da istraže ovaj slučaj. Xandera nisu ispitali i koliko znamo nije bilo istrage u Amynoj kući.»
«Policija u ovom gradu ne bi mogla ni skinuti mačku s drveta,» dometnula je Faith. «Mislila sam da je Boston loš, ali tamo su se murjaci bar pravili da ih zanima rješavanje zločina.»
«Sunnydaleska policija ima poveću količinu sretnog ignoriranja kao i ostatak grada,» Giles je rekao. «Ipak uzimajući i to u obzir ipak se nešto čudno događa. Izgleda da nemaju ni jedan dokaz da je Xander počinitelj osim što ga je netko vidio da prošlu noć izlazi iz Amyine kuće. To su najblaže rečeni vrlo slabi temelji za slučaj.»
«Znamo li kako je Amy ubijena?» Buffy zasada nije više htjela slušati o Xanderu.
«Da. Izgleda da joj je vrat prerezan nožem. Oružje je ostalo u kući.»
«Znači nisu vampiri,» Willow je rekla nesretno, pokušavajući odagnati slike mrtve Amy iz glave. «Onda bismo bar mogli...»
«Mogao bi biti vampir,» Angel ju je prekinuo. «U većini većih gradova vampiri nisu tako nemarni kao u Sunnydaleu. Prerezivanje žrtvina grla da bi se sakrilo tragove ugriza je prilično često.»
«Zar to ne bi primjetili?» Faith je pogledala Gilesa. «Na TV-u uvijek znaju je li rana zadana prije ili nakon što je netko odapeo.»
«Nisam baš upućen u forenziku,» rekao je Giles. «Ali mislim da si u pravu. Ako naprave obdukciju trebali bi otkriti je li zarez nožem uzrok smrti ili nije.»
«Ako naprave obdukciju» ponovila je Willow. «A što ako je ne naprave?»
«Ne možemo se oslanjati na policiju da riješe ovo,» svima se obratila Buffy. «Vjerojatno je ubojstvo Amy povezano sa magijom koju je bacila preksinoć i to bi bio naš posao čak da i nije bila prijateljica.»
«Točno,» rekao je Giles. «Buffy, Angele pregledajte Amyinu kuću. Možda će vaši nadljudski osjeti naći nešto što je policija propustila.»
«Uh, to bi moglo biti problem, Giles,» rekla je Buffy. «Ni ja ni Angel ne možemo ući u tuđi dom bez poziva, sjećaš se? A Amyin tata je još živ...»
«Da, zaboravio sam. Možda...»
«Nema problema, ja ću se prikrpati,» rekla je Faith. «Volim ići gdje nisam pozvana.»
«Ne Faith, netko mora u ophodnju noćas. Štogod je ubilo Amy možda traži još žrtava.»
«Ja mogu ići s njima,» ponudio se Oz.
«Tako je,» složila se Willow. «Možda ćeš moći nanjušiti nešto. Ima stvarno dobar nos i na nevučje noći, jeste li znali?»
Oz se na to samo nasmiješio Wilow pa pogledao Buffy i Angela.
«Da idemo?»
«Idemo. Sretan lov, Faith!»
«Hvala, B. Ali ako naiđem na ubojicu kojeg tražiš nemoj se buniti ako ga sprašim prije nego mu uzmeš otiske!»
«Neću, obećajem!»
Giles je gledao za njima, a onda se okrenuo Willow i Cordeliji.
«Willow možeš li pokušati doći do više podataka od policije sa računalom. Možda tako saznamo zašto im tako sporo ide.»
«Želiš da koristim školsko računalo za ilegalnu aktivnost?» Willow ga je upitala sa velikim osmijehom na licu.
Giles je malo okrenuo očima. «Zašto ti je toliko drago to isticati?»
Cordelia je ignorirala njihov razgovor razmišljajući o nekome tko je bio sam u ćeliji i pitala se zašto se još brine za njega nakon svega.
3. dio
Faith je šetala preko groblja zviždeći i vrteći kolac u ruci. Bilo je dobro biti Ubojica, mislila je. Nije bilo teško naći nešto za ispuhivanje frustracije ili napetosti. Samo nađeš najbliže groblje i izmlatiš nekoliko vampira ili drugih demona. A kako je ovo bio Sunnydale nisi trebala daleko ići.
Ne da bi ikad priznala, ali bila je prilično zlovoljna zadnja dva dana. Nije to bilo toliko zbog toga što joj je Giles našao tutoricu (ne mareći za njene prigovore da je namjeravala završiti sa tim kad se ispisala iz srednje). Bilo je to više od toga.
Bila u Sunnydaleu tek malo više od dva tjedna, ali činilo se puno duže. Osjećala se bližom s tim ljudima koje u biti tek upoznala nego što se osjećala sa bilo kim već duže vrijeme. Ali zadnja dva dana je postala vrlo svijesna da je još nova, autsider.
Sve se vrtilo oko Xandera Harrisa, tipa kojeg nije ni upoznala. Znala je skraćenu verziju događaja, što je Xander učinio da je Buffy tako bijesna na njega, ali bilo se teško uživjeti kad nije ni poznavala tipa kojeg je njena sestra Ubojica očito smatrala smećem.
Bilo je malo lakše sa Amy, bar ju je jednom vidjela prije nego je ubijena. Ali iako nije bila baš ponosna na to bilo se teško uzrujati zbog nekoga koga nije poznavala.
Faith je odmahnula glavom. Gdje su ti vampiri? Treba se malo ispuhati.
Kao na znak začula je vrisak. Osmijeh joj se raširio na licu. Dobro, priznala je sebi da vjerojatno ne bi trebala biti sretna što je netko u nevolji, ali nije si mogla pomoći. Neki gadni demon će imati jako lošu noć, a ona će se produktivno rješiti malo napetosti.
Vrisak se naglo prekinuo i čula je vrlo čudni i odvratni zvuk iza ugla kripte do koje je došla. Kao da je netko na tvrdo tlo ispustio veliki komad želea.
«Vampiri jedu žele?»
Stvor kojeg je ugledala nije bio vampir.
«Koji vrag si ti?»
Stvor joj nije odgovorio. Bio je čovjekolikog oblika, bar otprilike, ali nitko ga ne bi zamjenio za čovjeka. Bilo je visoko bar dva i pol metra, možda i više, i činilo se da se sasvim sastoji od sivkaste poluprozirne materije koja se valovito gibala i drhtala sa najmanjim kretnjom. Faith nije bila sigurna što je to, ali bome je bilo ružno.
Pogledala je ustranu na prigušeni zvuk i ugledala ženu kako leži na tlu. Vjerojatno je ona vrisnula. Žena je bila prekrivena istom sivom sluzi od koje se sastojalo čudovište i dio toga joj je prekrivalo usta i nos. Lice joj je počelo plavjeti i gledala je Faith uspaničenim očima pokušavajući doći do daha.
«Odmah se vraćam,» rekla joj je Faith i skočila na sivo čudovište ispred sebe. Činilo se da nema oči, ali bila je sigurna da ju cijelo vrijeme gleda. Naciljala je udarac nogom u njegovu glavu ili ono što je mislila da je glava.
Noga joj je utonula sivu sluz i zapela.
«Koji vra...» bilo je sve što je uspjela reći prije nego ju je demon zavrtio. Njena zadnja riječ se pretvorila u izduženi uzvik kad se njena noga naglo oslobodila baš na vrijeme da odleti u zid kripte.
Jedina prednost od udaranja u zid dovoljno jako da ga nacikne je što ju je to dovelo odmah do gušeće žene.
«Ok, promjena prioriteta,» promrmljala je Faith otkidajući tvar sa ženina lica. Rastezalo se kao guma i bilo je tvrđe od onoga u što je zabila nogu (davala je sve od sebe da ignorira ljigavu sluz koja je ostala tamo). Morala je povući iz sve snage da otkine komad zajedno sa par slojeva kože. Žena je uvukla drhtavi udah.
«Bolje da odeš...» počela je Faith.
«Pazi!» uzviknula je žena sa prvim dahom.
Faith je pokrenula iz čistog instikta, odskočivši od nečega što je pogodilo zid mokrim pljaskom. Vidjela je da je to još jedan komad sive sluzi.
Žena se pokušavala osloboditi, ali uzalud. Još sive sline ju je držalo na tlu poput ljepila. Faith je brzo izvukla nož iz čizme (lakše ga je nositi nego onaj mač koji Buffy uvijek ima, pomislila je) i bacila ga ženi.
«Oslobodi se,» viknula joj je izmičući se još jednoj dozi sluzi. «Ja ću mu odvratit pažnju.»
Žena je brzo počela rezati tvrdu sluz oko sebe. Nož je s lakoćom prolazio kroz gumastu tvar. Ali Faith je jedva mogla primjetiti kako joj ide. Stvor ju je pratio u stopu i sumnjala je da će išta postići ako ga pokuša udariti osim ako ne želi zapeti.
Žena se konačno oslobodila i brzo pobjegla, rješavajući jednu brigu za Faith. Nažalost također ju je ostavila bez noža kako ga ispustila dobrih 5-6 metara dalje.
«Nema na čemu, sve je dio usluge,» promrmljala je Faith pokušavajući dobiti više razmaka od pokretne sluzi. Iznenada se činilo da mu je dosadilo gađati je sa slinom i sledilo se na mjestu.
Faith je bila sumnjičava, ali nije htjela propustiti priliku. Skočivši uz stvora, prebacila se na zemlji zgrabivši svoj nož. Čudovište od sluzi se možda smijalo njenim udarcima, ali možda neće biti tako zabavno kad mu odreže glavu.
Ali prije nego je mogla isprobati taj plan, čudovište se jednostavno srušilo u veliku lokvu sline i upilo se u travu.
«Hej, nije fer!» Faith je potrčala prema mjestu gdje je nestajalo. «Nisam uspjela ni...»
Sluz je bez upozorenja ekplodirala iz zemlje i Faith se zabila ravno u nju. Udarilo ju je kao kamion i odbacilo je tako da se otkotrljala u obližnji nadgrobni kamen koji se slomio pod udarom.
Faith je ostala ošamućeno ležati u lokvi sive sluzi dok se najveći dio lokve koja je maloprije bilo čovjekolika upila u zemlju i nestala.
***
Post je objavljen 28.07.2008. u 03:31 sati.