VJEROJATNO bi bilo zgodno imati petnaestoro djece,samo sto biste ih morali nauciti da na prsima uvijek nose akreditacije s imenima.Bez toga bi,cini mi se,moglo biti dosta nezgodno.Legli ste,na primjer,s novinama na kauc poslije objeda,a neka djevojcica,sjedeci malo dalje na sagu podvinutih nogu,odijeva lutku.I dugo je ne primjecujete,sve dok vam se u jednom casu ona nekako ne pojavi negdje na rubu svijesti i vi osjetite da je tu nesto cudno.Pogledate djevojcicu i shvatite da ne znate kako se ona zove.Ne znate,za pravo reci,ni je li dijete vase ili je mozda iz susjedstva doslo.Ne,zakljucite,nece biti da je susjedova,vidjali ste je vec po stanu.Malena je,nema sumnje,vasa,ali kako joj je ime i kad se rodila,u koji razred ide i je li pricescena,koje je djecje bolesti preboljela,upravo nicega se o njoj ne mozete sjetiti i to vas vec malo zivcira.
"Milice!"dreknete vi.
Dijete se ne okrece.
"Katarina!"
Opet nista.
"Jadranka!...Marija!...Slavice!...Ivana!"
Napokon,curica shvati da se njoj obracate i bojazljivo vas pogleda.
"Ti,vraze!"viknete ozlojedjeno."Kako ti je ime?"
"Blazenka,tata",rece dijete plaho.
"Blazenka,kazes.Ajde,bas mi je drago da smo se upoznali."
Petnaestoro djece,mozete li to zamisliti?Sto dvadeset razreda osovne skole proci s njima i sezdeset razreda srednje,desetak tisuca domacih zadaca zajedno s njima napisati i tek mozda nesto manje idiotskih pjesmica za nauciti napamet.A onda dodje gripa i vama petnaestoro djece u tri ture citava dva tjedna zajapureno bunca u postelji,limun kupujete direktno od veletrgovaca,a sipkov caj kuhate u loncu za iskuhavanje vesa.Imate li petnaestoro djece,za ferije ih necete nikamo voditi,jer bi tjedan dana na moru ili negdje u Alpama za sve njih stajao priblizno koliko i citavo hotelsko poduzece.Ostanete dakle kod kuce,u kiselom smradu trideset tenisica.Kad biste imali petnaestoro djece,pokusajte zamisliti koliki bi vam ormaric za cipele trebao.Nisam valjda rekao ormaric...?
Na razmisljanje o ovoj neobicnoj temi potakao me zajednicki dokument sto su ga predstavnici gotovo svih vjerskih zajednica u Hrvatskoj prije nekog vremena potpisali za zabranu pobacaja.Da ja imam petnaestoro djece,svima bih njima bio uzoran vjernik,boguugodan i halal.Jer su i oni sami,naposljetku,
vrlo cesto odrasli u slicnoj obitelji.Mnogi je nas svecenik,primijetili ste mozda,zagovarajuci vjernicima povecanu proizvodnju potomstva,mimogredno
ispricao i dirljivu pricu kako je u njegova oca i matere bilo njih devetoro,ili trinaestoro,ili sedamnaest,ili koliko vec zena moze roditi prije nego iscrpljena umre u cetrdeset trecoj.I oni su,kaze prica,bili siromasni,ali sretni.Ma,nemoj.Kako to da nijednom od tih popova nije palo na pamet da je mozda bas mnogoclana obitelj pravi razlog da su oni postali to sto su postali.Ne cini li se vama ta stvar logicnom?Oni su zavrsili u sjemenistu,naprosto jer u kuci nije bilo kruha za njih devetoro.Kada se tako neki svecenik pohvali da je njemu i brat svecenik,a tri sestre da su casne,sto iz toga uopce zakljuciti?Mozete,naravno,dobrohotno zakljuciti da su oni zacijelo vrlo pobozna obitelj,ali nasao bio se svakako i neki zlonamjernik koji bi primijetio da je velecasni imao razumne roditelje,koji su tako odgovorno planirali djecu,da se njih petoro skolovalo od crkvenih milodara.
Popovi i hodze,medjutim,ne razmisljaju o tim stvarima.Neki od njih zapravo i ne vole puno razmisljati.Prekrize ruke na trbusima i drze se uceno,ali uistinu su tikve,glupe i bescutne.Kada govore o abortusu,na primjer,oni ga dozivljavaju kao nakaznu obijest.Zene koje su pobacile,kada njih slusate,redom su kurve sto su sa sadistickom nasladom usmrtile plod u sebi.One su zle.Vjerski poglavari,svejedno je ciji,u sebi obicno nece naci ni trun zaljenja za strasnu fizicku i emocionalnu traumu ocajnica,koje su to mozda ucinile zato jer negdje za dvije i po tisuce kuna rade dvanaest sati sedam dana u tjednu,sa svakom trecom nedjeljom slobodno,i ne smiju izgubiti taj posao.Ne,one moraju roditi,a Caritas i Merhamet ce se valjda pobrinuti za ostalo.Za svih petnaestoro,ako treba.Pa i ako koji od njih bude i malo blesav,nema veze,dat cemo ga u sjemeniste.
A sve je to,dakako,zbog svetosti zivota.Svi su se vjerski vodje u Hrvatskoj oko toga u pet minuta slozili.S druge strane,rat je trajao cetiri godine,a da oni uopce nisu komunicirali.Tisuce su zagnojile po brezuljcima,a hodzama i fratrima i protama ni na kraj pameti nije bila svetost njihovih zivota.Stovise,
poticali su vjernike da pucaju u druge vjernike,da ih otjeraju iz kuca,da im opljackaju i zapale selo,blagoslovili su tenkove i haubice,grlili se sa zlocincima.
Pravoslavni svecenici tjerali su svoje vjernike protiv pastve katolickih pastira,koji su se opet svojim autoritetom zauzimali za granatiranje dzamija.I ukrug i svaki protiv svakoga.Zar to nije neobicno?Isti oni sto su danas silno uzrujani sto se u ginekoloskim ordinacijama usmrcuju ljudski embriji,prije koju godinu nisu imali bas nikakvih problema sto je netko u Gracacu metkom u zatiljak ubio staricu.Ubiti je bilo tada boguugodno i halal,biti ubijen jos i vise,smrt je bila sveta.Dosta mi je tajanstveno kada se dogodio obrat da je svecenicima svet postao zivot.
(Ante Tomic-"GRADJANIN POKORNI")
Post je objavljen 28.07.2008. u 00:34 sati.