boomp3.com
Such a shitty feeling... Današnji dan je totalno bezveze krenuo, a bogme neće niti ništa bolje završit... No koga briga.
Odlučio sam da ću krenuti s učenjem gitare... Doma imamo nekakvu prastaru jadnicu koju nam je dala tatina rodica (žena od milijun godina) „iz zahvalnosti“ jer joj je tata nešto bio radio, nemam pojma... Uglavnom, gitaru nitko nije dirao milenijima i otprilike tako i izgleda. K tome, donja kobiletina se skoro otcijepila i drže je dva veoma nevješto zavidana šarafa. Uza sve to, žice su i stanju perpetualnog šoka nakon što sam ih trznuo da vidim mrdaju li se uopće.... Katastrofa...
I Medo je tako krenuo, zadnjih nekoliko dana već, čačkati po netu u potrazi za samoučljivim sadržajima... I ima ih, Bogu hvala, koliko hoću... Razumijem donekle što mi pokušavaju reći, skužio sam što su i kako funkcioniraju akordi i tablature... Istina, doduše, da imam ozbiljnih problema s lomljenjem prstiju da ih sve stisnem no dobro.... Nisam ništa htio početi učiti konkretno dok ne uštimam gitaru, kako ne bi stekao krivi touch... Iako ne znam kako zvuči koji ton, savršeno dovoljno sluha imam da prepoznam magnitudu raštimanosti ove jadne Cremone. Skinuo Medo s neta jedan štimer koji mi periodično okine ton... Navija Medo, navija ali jadica nikako da proizvede ono što bi trebala... Skužio sam da su žice bile totalno opuštene... Dobro, u međuvremenu sam naučio koja je koja žica. I znam ih toliko dobro da sa 100%-tnom sigurnošću mogu reći da je pukla D žica kada sam je pokušao nategnuti kako spada. A i bila je stara valjda deset godina, ako ne i više...
Do daljnjega odustajem od igranja s gitarom, dok ne odemo tata i ja do grada po nove žice i dok mi kum ne posudi optički štimer, tako da za početak ne moram godinama hvatati tonove... A kad jadnica konačno propjeva, onda ćemo se baciti na ljestvice... Rekoh sam sebi da ne želim đusto naučit „gdje trebam pritisnut“ nego želim ZNATI što radim po tom vratu. Zato ću se baciti i u proučavanje teorije te onog vražjeg crtovlja... Nikad nisam, u osnovnoj, znao gdje koji ton leži i zašto sada tu leži, a poslije negdje drugo, kakvu su to polutonovi i što li su pak to ti zmajevi molovi!!!
Fora... I osim toga, ništa ekstra se danas nije dogodilo... Nisam išao nikud jer mi se nije dalo... Ovo ljeto je krenulo skroz krivim putem, sami neki oblaci, kiše, vjetrovi... More je svakim danom sve hladnije i hladnije, bzvz... U petak je đedu rođendan i opet će trebat žderat; cjelodnevna tortura... A Bogu fala, i to treba preživit... Moja kontrola prehrane svakim danom sve više i više stagnira... Zapovijedio sam si da svaki dan barem sat vremena provedem plivajući ali eto, vremenske neprilike mi ne dopuštaju, prokletnice.... Umjesto da plivanje zamijenim nekom kopnenom aktivnošću, ležim na krevetu i družim se s laptopom... Jedva čekam kada ću se vratiti u Zagreb i na faks... Iskreno se nadam da ću položiti još tu organsku, beskralježnjake i biološku, upisati dovoljno predmeta da imam bukirano 80% tjedna i da nemam vremena ni za disati... A što je NAJBOLJE od svega, nema više tjelesnog, EVER!!!!!!! Hvala Svevišnjem na tome...
Tako, pomalo mi je dosadno doma, nekako imam feeling da ovdje nemam svrhu. Kada sam gore onda barem imam taj vražji faks kao opravdanje da nešto korisno radim tokom dana, ovdje samo sjedim, vegetiram, trošim kisik i hranu... Prazan hod... Sutra ću početi s preliminarnim planovima za učenje....
Miško mi je najavio da će doći već početkom kolovoza, a ne krajem, kako je rekao... Volio bih da bude tu za moj rođendan, ali eto opet neće... Nema veze. Također je rekao da će ostati barem tri dana. Živi bili pa vidili, prošli put je ostao dan i po. No ovaj put šef stiže s autom pa mu je svejedno...
Beeezveeezeeee... Totalno sucks. Grije me laptop za pop*****. Spava mi se. Već. NE mogu do NwN ili Heroesa jer tata opsjeda komp...
Post je objavljen 28.07.2008. u 08:30 sati.