Marketing
Try to notice her...
Naglo je ustala.. Uplakana. Srce joj je kucalo, kao da će eksplodirat svakog trenutka. A samo je željela okusiti sreću.
S one strane je čula glas koju ju je dozivao. Okrenula se, ali nikoga nije bilo.
Oko nje se pojavilo neko čudno okruženje. Dozivali su ju ljudi koju ju čak ni ne znaju, nit ona njih zna. Osuđivali su ju za nešto što nije učinila. Nije joj bilo jasno.Sve je bilo u nekoj sivoj boji. Osim puteljka koji je ugledala. Bio je smeđ.
Tamo se nitko nije nalazio. Bio je prazan. Napravila je korak. Pokušala je probit onaj zid, zid propalica koji nemaju drugog posla nego srat o drugima. Step by step. I konačno se našla sama. Hodala je polako. Drhtala je. Smračilo se. Strah ju je obuzeo. Ruke su joj se počele znojiti, noge podrhtavati. Pala je. Skvrčila se na sred puteljka jecajuči. Nije dozivala pomoć. Nije željela pomoć. Bilo je pusto. Možda je prošao koji čovjek, ali nije ju primjetio. Ona je za svakog bila nevidljiva. Prolazili su starci, da oni nemoćni starčići koji u tramvaju kukaju kako smo mi sebična đubrad koja ne pusti njih da sjednu na ono plastično sjedalo. Oprosti, i ja sam umorna, cipele me žuljaju, tresem se, a ti bi da ti ustanem?! Imaš bar štap na koji se možeš oslonit... Ona je ustala i pustila gamad nega si sjedne. Vidjela je da ne može stajat, da joj je bar ponudila štap, ali ne ona je sebično držala štap kao da je čaroban. -.-
Djevojka se odmaknula od tog mjesta. Nije došla do odredišta. Nije više mogla. Doteturala se nekako do klupice u blizini i legla na nju. Plakala je u tišini da ju nitko ne čuje. Ljudi su prolazili opet, ali nitko ju nije primječivao, još je uvijek bila nevidljiva.
. . .
U daljini je raspoznavala smijeh dviju djevojki njenih godina. One su joj prišle. Primjetila je da nešto nije u redu sa njima. Ali one su joj prišle, one su ju primjetile. Ponudile su joj maramicu da obriše suze. Taj dan u trom trenutku one su ju saslušale.
One su konzumirale drogu, ali one su joj pomogle. Uvukle su ju u svijet droge. Dobro, ne možemo reći uvukle, djevojka je sama na to pristala iako nije morala. Ona je to željela. Nije se više mogla suočavati sa lažnom istinom i lažnim problemima. Njeno rješenje bilo je pobjeći od svega.
...
...So tired that I couldn't even sleep
So many secrets I couldn't keep
Promised myself I wouldn't weep
One more promise I couldn't keep
It seems no one can help me now
I'm in too deep
There's no way out
This time I have really led myself astray
Runaway train never going back
Wrong way on a one way track
Seems like I should be getting somewhere
Somehow I'm neither here no there
Can you help me remember how to smile
Make it somehow all seem worthwhile
How on earth did I get so jaded
Life's mystery seems so faded
I can go where no one else can go
I know what no one else knows
Here I am just drownin' in the rain
With a ticket for a runaway train
Everything is cut and dry
Day and night, earth and sky
Somehow I just don't believe it
Bought a ticket for a runaway train
Like a madman laughin' at the rain
Little out of touch, little insane
Just easier than dealing with the pain ...
...
Post je objavljen 27.07.2008. u 19:39 sati.