Marketing
Misli....
Dok hodam ovim velikim gradom, gledam strance koji prolaze, nitko za nikog ne mari, promatram prosjake kako prose ispred crkve, dok istovremeno opsuju "koju"
...buni me ponekad ta slika koju vidim...
a opet, kad se vratim u svoju sobu, osijećam se sigurno, mirno, pored svega što sam vani vidjela...
Odlazim, povlačim se od svijeta i svega sjaja koji mi taj svijet nudi i idem u dubine duše....
Ne postoji više bol, koja je tako jaka da bi mi srce slomila, jer idem dalje, s Gospodinom i Majčicom 
Bog najbolje zna što meni treba, jer ja sam samo prah i pepeo u koji je udahnuta duša, koja je jedino što imam da vrijedi, a opet ništa nemam, jer ta duša ne pripada meni...
Ništa što imamnije moje, sve moje, Njegovo je....
Isus je moje rame za plakanje, On jedini uvijek ima riječi utjehe......i onda kad me nitko ne razumije, kad nema ko slušati moje jadike, kad drugi ne mogu podnijeti da sam slaba, da plačem....
Ooooooo Isuse, Prijatelju moj, što bi ja bez tebe???
Post je objavljen 27.07.2008. u 17:26 sati.