Marketing
Prva sjeta, prve ljubavi i bezgrešno začeće osmijeha
Ona je ta koja je došla prva,
nacrtala prvi osmijeh na licu,
ostavila prvu sliku najčistijeg srca.
Ona je ta koja je voljela svim umom,
koja je znala koliko puta srce može lupati
u minuti kad je sreća blizu.
Ona je ta koja je mjesečno jedanput voljela
dodati tuge i pokazivala koliko je vrijedna,
koliko je lijepo kada se nađu dvije duše
i polete u visine svjetlosti.
Ona ih je znala vinuti i stvoriti
prave cvjetove od njih.
Ponekad je voljela trčati s njima,
gledati ih kako se drže za ruke
i šapću nježne riječi jedno drugom na uho.
Ona je bila ta koja se skrivala u grmlju iza klupe
i osluškivala prvo „Volim te“,
koja je osjetila prvi treptaj srca u dalekoj noći.
Ona je ta koja je krijepila misli nadom
i čuvala srca pod svilenim veom prašine.
Bila je gotovo neprimjetna, sakrivena iza svih
tajni, iza svih osmijeha i iza svake riječi.
Otkrila je nešto posebno i nešto nezaboravno.
Nešto od čega ti srce lupa, što ti crta osmijeh na licu
i ne da ti mira noćima.
Ona je voljela širiti miris mora po srcu,
letjeti mislima i prenositi osjetilne poruke
i podražaje od srca do srca.
Ona je ta koja je napisala prvo pismo
neznancu preko puta, koja je
davala sjaj u oči i znoj u ruke kad god
je netko bio blizu.
Ona je davala riječi kad su riječi bile potrebne,
a oduzimala ih kad je poljubac bio sljedeća
predstava u ciklusu vremena.
Ona je ta koja je pisala stihove i ljubila
osmijeh pogledom ili čak zrncima mudrosti
obogaćivala umove i srdašca.
Oh, voljela je ona sakriti se i osluškivati
riječi upućene nekom dragom i milom,
voljela je stvarati uspomene koje ne blijede,
koje ne nestaju, niti se ne zaboravljaju već drugim
iskustvom.
Nije ona znala koliko je važna ili koliko
je njeno srce veliko.
Posvećivali su joj pjesme, stihove,
filozofije pa čak i knjige.
O da, bila je lijepa.
I svi su znali da će ih doći posjetiti
i odvesti u tu zemlju čarolije,
zemlju u koju svi imaju pristup.
Neki su je se bojali, kažu da je slamala
srca, a neki su znali da zauzvrat ostavlja uspomenu.
Ona je ta koja je u noćima bez sna govorila
da će sve biti u redu, koja je davala hrabrost i
tekst za pisanje prvog pisma ili možda
umetala datum za datumom u košaricu vremena.
Ona je ta koja bi na kraju svega tješila i
kazala da će se vratiti, da će se svaka suza isplatiti.
I uvijek je bila u pravu jer je znala da se svaka prva ljubav
dobiva za cijeli život i voljela je svoju ulogu i svakom životu
jer je svakome znala reći što je potrebno i svima je pokazala
na koji način voljeti bezgrešno, srčano i nasmiješeno
do kraja života.
Stvorila je ona mirise, stvorila je nas
i ojačala svaku misao.
Neki joj se žele vratiti i često u mislima svraćaju po još,
neki je ne cijene jer misle da ih je oštetila za cijeli život,
a neki je pak ne prepoznaju niti u najvećim periodima njihovih života,
dok je većina traži po svijetu i besciljno luta za njenim tragovima.
A svi su zaboravili da je ona prva ljubav i da uvijek, baš uvijek
čeka iza ugla pokraj klupe na kojoj je nekoć srce treperilo
najjačim treptajem i još uvijek se nada da će netko doći
u posjet i zajedno sa njom obogatiti svoje uspomene
i svoje misli.
Ona se sjeća svakoga i svačega i tako svakoga dana,
svake sekunde prati jednoga po jednoga
u život i zna da će se rijetko tko vratiti u posjet,
ali da će svi žaliti za njome kao jednom, jedinom
i neponovljivom prvom ljubavi.
Eto, mili moji, sve vas pozdravljam i ostavljam vam slatkoću prvog poljupca, uživajte u ljetu i pazite se.Ljubim vas.
Barbara.
Post je objavljen 27.07.2008. u 16:52 sati.