Phil je mahnito trčao za bjeguncem kroz žito . Visoke stapke pekle su po rukama i nogama , no dječak se i dalje hrabro probijao u punom trku . U kratkim trenucima kad je vidio mačkov lepršavi rep (i ono pod repom) i tanašne stražnje nožice , srce bi mu jače zakucalo . Osjećao je da će ga uhvatiti , osjećao je vlastitu mladost i snagu . I baš u jednom takvom naletu adrenalina , usred polja zapečenog suncem , Phil se odjednom zaustavi . Naglo . I bolno .
Stupica je bila vješto postavljena i zaklonjena klasjem , vjerojatno nevidljiva svakome osim oštrookih sokolova .
Phil se ispružio koliko je dug i širok preko male željezne šipke koju je mačak elegantno preskočio i stao , kao da je sasvim sigurno znao da će put njegova progonitelja točno tamo završiti . Kao da ga je doveo do tamo .
Dječak je osjetio meke daske pod vlastitom natučenom bradom , osjetio je kako mu se nešto cijedi niz lijevo rame , a zatim i ugledao crvenilo na tom mjestu . U to vrijeme mačak je mirno došetao do njegove glave i legnuo , ni na trideset centimetara od Philova nosa , očito nesvjestan opasnosti koja ga čeka . A Phil je uzbuđen i razjaren od boli i poniženja koje mu je ovaj pad priskrbio , nije imao namjeru propustiti tu priliku hvatanja krznatog prokletnika . No , u onom malom djelu sekunde koji je trebao da živčani impuls stigne od Philova mozga do bolne mišice ruke , oko nogu , torza i ruku su mu se , uz fini škljocaj precizne mehanike , ovili željezni okovi . Migoljio je i vikao , čak i zazivao Boga i mačkovu bližu obitelj , no željezo ga je i dalje peklo svojom hladnoćom , više nego ikakva podnevna žega .
Mačak ga je neko vrijeme promatrao , znatiželjan i nimalo usplašen , a zatim mjauknuo , opet onako iritantno jednostavno i nezainteresirano . Ustao je , protegnuo šapice i koraknuo sa dasaka položenih u kvadrat na kojima je ležao njegov zarobljenik . U tom trenu Phil je ugledao znak na njegovom boku , i iznenadio se .
No vremena za razmišljanje o tome nije bilo jer su se daske počele micati uz glasno brujanje koje kao da je dopiralo iz podzemlja . Polako je počeo kliziti i već su ga samo željezni okovi držali da ne podlegne sili gravitacije . Cijela se konstrukcija uspravljala , i kad je Phil napokon doveden u okomit položaj , uz glasno protestiranje njegovih zglobova , otvorio mu se pogled na rupu u zemlji koja je ispod tih daski ostala . A taj pogled nije govorio ništa dobro .
Post je objavljen 27.07.2008. u 00:06 sati.