Rotirajuća iskra u plamenu nesklada.
Sve što je od tebe ostalo:
Klupko nepostavljenih pitanja
I stranice debelih knjiga prepraznih da bi se ikada mogle ispisati.
Dodirni me, Svemiru…
Kao kap krvi iz oka od prostora
Savršena točka savršenog geometrijskog tijela,
A što bi drugo mogla i biti do spomenik palima u nekom davnom, pradavnom ratu
vođenom za neku tužnu, preizgubljenu želju.
Kucaji duše prije nego kucaji srca.
Momentum ekstravagantne fusnote.
Neprepoznata manifestacija esencijalnosti.
Vezivo prostora je preslabo, a vezivo vremena neumoljivo. Čak niti forma sanene tvari ne bi izdržala bujanje jedine riječi koju bih ti i sada mogao uputiti.
Post je objavljen 26.07.2008. u 23:25 sati.