Marketing
Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. srpnja 2008.
Pravi je odmor jedino u Stvoritelju
Jer blještavilo opačine zasjenjuje dobro i vihor požude izopačuje dobru dušu (Mudr 4,12).
Čovjekova sklonost propadljivom ne poznaje granice. Tama na rani čovjekovog pada i izraslice na ožiljku istočnoga grijeha razbile su, razlomile i podijelile cjelinu duhovnog, duševnog i tjelesnog, razorile sklad triju temeljnih kamenova na kojima počiva hram Duha Svetoga. Rascijepila se punina i zajedništvo sa Stvoriteljem, prekinula se komunikacija, prisnost i prožimanje, zahrđale antene, zakržljali osjetljivi senzori koji su nam pomagali da razgovjetnije čujemo glas Božji, da jasnije prepoznamo njegovu blizinu.
Uvukao se knez tame u tjelesna osjetila, pritišće nas težinom opipljivog, dodirljivog i vidljivog, zarobljuje nas propadljivim ispraznostima i lukavo veže uz prolaznost zemaljsku. Smicalicama, sumnjama i spletkama poigrava se s našom nestalnošću i lakovjernošću, koristi našu navezanost na trulo i propadljivo, varkama odvlači našu pozornost od neprolaznih vrijednosti, zasljepljuje nas blještavilom lažnoga sjaja, imitacijom istinske svjetlosti što tinja u dubinama srdaca, koja nas, pohranjena u sjećanju duše, poziva na let i usmjeruje prema kraljevstvu mira i slobode. Ali svaki naš iskorak prema punini, svaki pokušaj da se domognemo razdijeljene cjeline, ostaje neuspješan jer se očajničkim trzanjem još više zaplićemo u laščevu mrežu.
Ne može tijelo, koje je pristalo na dragovoljno sužanjstvo, spoznati svijet duha i duše, a niti umrtvljeni duh razlučiti laž od istine i to upravo zato što je, opkoljen maglom mrakova i strahova, prihvatio nemoralne i nepravedne zakone svijeta, što se povukao pred svjedočkim životom i odgovornošću. Bježeći od jasnoće i istine, duh još dublje upada u zamke opsjenarstva, privida i fantazmagorija i potaje žrtva oca laži, tvorca i majstora iluzija, imitatora istine i oponašatelja nebeske stvarnosti. A njegov nauk, na kojem se temelji izokrenuta duhovnost, uvijek čovjeka navodi na neposlušnost i sebeljublje. I danas, kao i nekoć u edenskom vrtu, u čovjekovoj nutrini gradi babilonsku kulu uznositosti, neumorno nastavlja lagati i nesmiljeno zavoditi. Sva trabunjanja o miru, sreći, ekstazi, nirvani i samootkupljenju pozivaju na oholost, na izravno suprostavljanje Stvoritelju, na negiranje onoga u kojem je sva ljubav, ljepota i punina, onoga koji nam je dao slobodnu volju i koji do kraja poštuje našu osobnost, ali bez kojega ne možemo ništa. Bez njega smo tek prah i pepeo, a s njim smo djeca Božja, u njemu nam se otkriva dostojanstvo ljudske osobe, po njemu spoznajemo radost, dobrotu i milosrđe.
Slabi smo, ranjivi i nesposobni da se vlastitom snagom odupremo prevrtljivim, lukavim i očaravajućim zamkama kneza svijeta, ali zajedno s Isusom možemo puno, s Gospodinom možemo sve. Tek njegovom milošću i snagom vjere uspjet ćemo raskinuti savez s ocem propasti, tek u sjaju njegovih gromkih, jasnih i istinitih riječi, prepoznat ćemo sjene koje nas okružuju. Samo u punini Onoga koji je pobijedio sotonu, smrt i grijeh, možemo otkriti i oživjeti vlastitu cjelinu, prepoznati se onakvima kakve nas je Bog stvorio na svoju sliku. A ravnotežu između tijela i duha, duha i duše, vidljivoga i nevidljivoga, prolaznog i vječnog, uspostavit ćemo u onom trenutku kad počnemo slijediti i živjeti Isusov nauk, kad u obraćeničkom svjetlu spoznamo istinu, put i život, kada pronađemo mir u volji Božjoj i u njoj otkrijemo snagu molitve.
A sada, tko ima uši, neka čuje Gospinu zamolbu koju nam je uputila u srpanjskoj poruci: „Dječice, u ovom vremenu, dok mislite na tjelesni odmor, ja vas pozivam na obraćenje“. A ovo vrijeme, to je bar svima jasno, ljetni su mjeseci kad većina hrli na prepune plaže, kad se na svakom koraku nudi urnebesna zabava, kad nam na svakom uglu oči bodu golemi plakati koji nas obavještavaju o bezbrojnim mogućnostima provoda i užitaka. Oko nas se umnažaju ponude koje aludiraju na alkohol, drogu i putenost, koje nam nude razuzdane noćne zabave, koje nas na velika vrata uvode u svijet raskalašenosti, koji nas čine još većim zarobljenicima tijela, koji još dublje i temeljitije truju duh i onečišćuju dušu.
Gospa dobro pozna snagu svog neprijatelja i upropastitelja dječice. Zato nas i odvraća od zavodljivog, ali ispraznog sjaja. Možda će nekome, kome su uši oglušile od buke svijeta, Djevičine riječi tvrdo zazvučati, možda će u njima naći prividnu protivnost i nelogičnost i zaključiti da nas Gospa odvraća od zasluženog odmora. Naprotiv, Prečista nas opominje da nismo samo tijelo i da se ne priklanjamo novovjekom poganstvu koje nam nudi teretane, joginge, bildinge, estetske operacije, liposukcije, liftinge i ina čuda koja uzdižu i veličaju propadljivost. Nema Gospa ništa protiv naše tjelesnosti, ali se bori protiv zloporabe tijela u kojem počiva Duh Sveti. Dobro zna da put kojim smo krenuli vodi na stranputice, da jurimo za zovom koji diktira moda, za provodima koje nam nameću zavodnikovi sljedbenici. Koliki se samo poslije tjelesnog odmora vraćaju kući iscrpljeni, umorni i razočarani, da bi se zatim mjesecima odmarali od godišnjeg odmora. Zato nas i poziva na obraćenje, moli nas da se ne priklanjamo mijenama vremena i ne postanemo zarobljenici tijela.
Majka nam poručuje da naša molitva i rad budu čežnja za Bogom, koji je pravi odmor za naše duše i tijela. A preduvjet svega je dobra i skrušena ispovijed, u kojoj nam Gospodin vraća snagu, radost i zdravlje, u kojoj nas ispunja poletom i svježinom, u kojoj nas miri sa sobom i bližnjima.
Gospa nas svojim savjetom upućuje na odmor, a ne na provod, ne preporučuje nam bančenje i raspojasanost, već na poziva na obnovu duhovne i tjelesne snage. Toliko puta nam je preporučila da odemo u prirodu, gdje ćemo u raskoši i ljepoti boja i oblika upoznati Stvoritelja, gdje ćemo naći mir, gdje ćemo se osloboditi navezanosti koje nam nudi suvremena tehnologija, gdje ćemo apstinirati od buke i slatkorječivosti medija, gdje ćemo naći zaboravljenu tišinu i gdje će nas liječiti cvrkut ptica i žubor potočića.
Ja bih osobno preporučio mladima koji imaju kakvo vozilo, što nikako nije uvjet, da krenu u unutrašnjost jednog od naših prekrasnih i jedva napučenih otoka, ili pak u dolinu Gacke, da uživaju u ljepoti skladnih kapelica kraj puta, što nam ih namijeniše vrijedne vjerničke ruke naših predaka, da se nadišu mirisa bilja i srca ispune krasotom još uvijek djevičanskih krajobraza. A zanoćiti se može pod šatorom ili u kakvoj poljskoj kućici, te se družiti sa srebrnom svjetlošću zvijezda i uranjati u san s pjesmom zrikavaca. Krasota, skladnost i mir, što zrače iz dobrote Stvoriteljeve, rodit će neizmjernu radost u srcu i probuditi zahvalnu molitvu na usnama.
Bit će to cjelovit odmor, bez nemira i nervoze, bez žurbe i preznojavanja, bez nenaspavanosti i loših pića i bez prevelikih novčanih izdataka. Bit će to trenutak u kojem će nam, u mirisu pokošene trave i plamenoj boji cvjetova, Bog otkriti svoje lice, unijeti mir u rastreseni duh i očistiti tijelo od balasta otrova i žudnje. Bit će to sretni čas u kojem ćemo razgovijetno, u istini i punini, čuti blaženi glas Gospe Međugorske.
Post je objavljen 26.07.2008. u 22:01 sati.