Dok u idejno-duhovnom sklopu CD-a možemo posvuda pronaći tragove Puljićeve suradnje i prijateljstva sa Zlatkom Sucem, u glazbenom smislu je podosta pogonskoga goriva u motore ovog nosača zvuka ulio drugi Puljićev prijatelj, Marko Perković-Thompson. Osim kao pjevač u pjesmama Izvori Gospodnji i Neću izdat ja Thompson je producirao cijeli album. Njegov rukopis je mjestimice prepoznatljiv i u aranžmanima Branimira Mihaljevića, naročito u "foršpilu" pjesme Izvori Gospodnji koji neodoljivo podsjeća na Thompsonove varijante "pastirskog rocka", a još više u autoritativno zvučećim muškim basovima u pratećim vokalima. Što se Ivana Puljića tiče, dvije njegove uspjele autorske pjesme; Pjesma radosti i Moj Gospodine; daju do znanja da on ima razvijen osjećaj za usklađivanje omjera ideja, riječi i glazbe. Šteta je što njegovih radova na ovom CD-u nije bilo više, ali uvijek postoji - sljedeći put.
Post je objavljen 26.07.2008. u 20:47 sati.