Treci put da se vracam blogu, pokusavam pisati o necemu.
Meni bitnom, i nebitnom.
Što mi padne na pamet.
Opet mi je dosadno.
Valjda zato.
Sama sam u gradu i puca me nervoza.
Samu sebe bi pojela, grizla, rastrgala, pa si rastezem kozu tijela, provjeravam elasticnost tkiva i razmisljam da li sam se mozda udebljala? Povece je i neunistivo, tkivo, ne i masa..ona nestaje, tkivo ostaje i siri se i skuplja. Ne, nisam sklona samoranjavanju, poremecajim u prehrani i destruktivnosti. Predjetinjasta sam za takvo sto.
Danas nisam isla na bicikl pa sam nervozna. Nisam se ni posevila vec duze, barem ne kako se spada. Bit ce da se skupilo svega i svacega.
Sada pokusavam nesto pametno uraditi sa viskom vremena pa me eto tu,.
Misli mi lutaju pa zvucim nepovezano.
Ni samu sebe vise ne uspijevam poloviti. Gdje sam i gdje zelim uopce biti? Što zelim? Visak vremena uistinu ubija.
Slova mi se mijesaju, tipkovnica mi ne odgovara, to kad nisi za svojim kompom.
Previse razmisljam u zadnje vrijeme.
Prekretnica u zivotu zvuci mi kao pojam koji se trebao daleko kasnije pojaviti negdje, ono, kad budem velika zaposlena teta u cipelama na petu. Sad sam velika, i mrzim cipele na pete, osim po ljeti. A prekretnica je tu..visi..mozda sam ju i sam objesila sebi na vrat..ne zelim sad o tome.
Mrzim i ovo ljeto, barem mislim. I mrzim neodlucne idiote, jednog zapravo samo..neodlucnost i onda jos dodje i ljeto i razdvojenost, ko naruceno za idiote..
A ja mozgam, je..da..pametna sam i sve mi je jasno, ako netko ima nekoga, ti mozes biti samo treca osoa, to i jesi, bila si bar na kratko..ali sad dok razmisljas postavljas se u ulogu one druge, prve. I ljepse ti je tamo. Mislila si da to i ne zelis. Ali sad kad ovoliko razmisljas, da, zelis to. I ljuta si sama na sebe. Opet ti se to desilo. opet si se usosila maco.
Moc idiota je velika, magnetska, barem u tvom slucaju.
DA! Netko te obiljezio..zla vila kod kolijevke.
Rekla ti je da ces biti slobodoumna romanticarka. To je nespojivo. Rekla ti je da ces glumit da ti je svejedno. A znas da nije. Ali ces glumiti..i nadat se da ce netko procitati losu glumu, ili barem pokusati.
Mrzim zensku obiljezenost jednom mjesecno. To i visak vremena ubojita su kombinacija., barem za mozdane vijuge. I sparina u zraku.
Nije ni cudo da ljudi lude,.ukrasavaju lutke, cudno da ih ne i zapale., mogli bi i sebe zapalit,. Bila bi bar jedna budala manje na svijetu.
Svijet je pun budala kukavica, kao i idiota s magnetskim svojstvima.
A ja sam okruzena upravo takvima.
Idiote valjda sama trazim, a na budale nalijecem ponekad..i uvijek me izdeprimiraju i prestrave.
Kad ih vidim, izbrijane, nabrijane, zavedene, adolescentno deprimirane sto za pojas spremaju palicu i panicno kulerski raspravljaju o planu b ako naleti murja. da, tad me strah. Mislim da ce se okrenuti i izvaditi palicu. Nije bitno vise ako si cura. nije bitno sto si susjeda.
Pregledavam samu sebe kriomice imam li obiljezje kakve grupacije na sebi, subkulture (upitan pojam u danasnje vrijeme)? Nemam, u redu je, barem to. Eto, prosli su.
Sad mi ostaju samo idioti. Njih je lakse podnijeti. Od njih ne ocekujem agresivu. Galantni su i polako postaje izbor mojih idiota sve bolji, vise nisu djubrad, sada su zapravao idealni, osim cinjenice da su idioti, i fali ono nesto da sve bude super. No, necu se zabrinjavat. Mlada sam, svira edo majka..
..svi su osli na more..konacno je mir tu ..vani, da..
Ne zelim nista mijenjati, zamijenila sam slova tako da su rijeci prepozatljive i citljive..i to je to. Opet sam se vratila.
Smijesno.
Post je objavljen 26.07.2008. u 20:07 sati.