Marketing
Dinko Šakić i Zvonko Bušić: ikone frustriranih ekstremista
Vratih se jučer s Kampa za mlade zelene, kojeg smo organizirali u Zvečaju, na Mrežnici, dvadesetak kilometara od Karlovca. Pisao sam o tome u utorak, a niz fotografija postavit ću još na facebook.
U međuvremenu, dogodila su se dva događaja, koja su poslužila aktivistima frustrirane nacionalističke desnice da javno paradiraju: umro je u dubokoj starosti Dinko Šakić, nekadašnji zapovjednik Koncentracionog logora Jasenovac, a Zvonko Bušić, otmičar aviona, pomilovan je od ostatka kazne doživotnog zatvora u SAD i izručen Hrvatskoj.
Ova iliustracija, naizgled, nema ništa s temom. Uzeo sam je: s bloga jednog američkog mormona, koji govori i o teruroru i reakciji na teror. Također o kršćanstvu, i o pacifizmu.
Dinko Šakić bio je notorni zlotvor, koji je ubijao i mučio tisuće ljudi u jednom izopačenom sustavu. Kao mladac, ženidbom je ušao u vrhove vlasti i brzo napredovao. Nažalost, kada je prije deset godina bio izručen Hrvatskoj i sudilo mu se, neki su mladi ljudi, bilo zadojeni od svojih djedova bilo u znak neartikuliranog prosvjeda, skandirali njegovo ime na nogometnim utakmicama.
Do smrti je ustrajao u tome da se ne osjeća krivim. Pokopan je u ustaškoj uniformi, a misa za spas duše pokojnika pretvorila se u politički miting, slavljenje tzv. Nezavisne Države Hrvatske, kako je to uobičajeno kod tzv. patera Vjekoslava Lasića - koji eto ima osobni odnos s Bogom, pa je siguran, ako je kojim slučajem usput negdje Dinko učinio nešto što nije u skladu s Njegovim zakonom, On ipak oprostio! Istog je mišljenja pater i o Anti Paveliću, kojem svake godine drži misu zadušnicu.
Slučaj Zvonka Bušića je nešto sasvim drugo. Počinio je djelo terorizma u doba kad su brojni borci za ovu ili onu pravednu stvar činili isto. Očekivani propagandni učinak nije bio postignut. On i njegovi suborci bili su grupa boraca protiv vlasti, koja je posegla za neprimjerenom metodom. Dinko Šakić bio je dio vlasti u "vrijeme ludila i divljaštva" (riječi Alojzija Stepinca) i ono što je počinio mnogo je gore.
Bušić je bio osuđen u SAD na doživotnu robiju, a sada je pomilovan. Na zagrebačkom aerodromu dočekala ga je grupa ljudi, među kojima je bio i gore spomenuto tzv. pater. Okupljenjima je poslužio kao ikona da izraze svoje političke frustracije jer eto Hrvatska ne ide njihovim putem. Ima priliku mirno preživjeti ostatak života; možemo mu poželjeti da pronađe sreću i mir, te da ne dozvoli da njime mašu govnari (kao što nedavno general Gotovina nije dozvolio).
Možete uočiti iz mojeg pisanja da se nikako ne slažem niti s načinom na koji je njegov povratak u Hrvatsku komentirao Jovan Dragišić na vijesti.net.
I sve bi bilo u redu, da HTV nije na gnjusan način taj događaj prikazala kao veličanstveni doček heroju. Ponajbolje je stvar opisao poznati bloger "šibenski konobar" na pollitika.com, u članku Terorista ili heroj. Ima i zanimljivih komentara, pa preporučam svima da to pročitaju.
Jedino još mogu iz osobne perspektive dodati da sve dok Rimokatolička crkva trpi da pizdek kao Vjekoslav Lasić bude svećenik, a s druge strane recimo Sveta inkvizicija osuđuje Hans Künga, smatram da u njoj prevladavaju nostalgičari za vremenima kad su ljude mučili i spaljivali, a Drugi Vatikanski Koncil je bio samo ekces.
Post je objavljen 26.07.2008. u 12:06 sati.