Pijem očima razuzdanu mladost,
A glad prolaznosti tuli utrobom.
Zagrcnem li se gorčinom žući, što izjeda,
Na dlanovima će mi korov izrastati.
* * *
Tijelo stamen kamen,
Ponad bokova ruke omorike,
Ptice zaspale u vlasima krošnje,
A u grudima oganj istine plamti.
Nabiru se misli nebom nadanja
Sa istoka miris orijenta ćutim,
A zapad muklim odjekom slutim.
Na izdisaju žudnje prevelike
Razlijevam ti se među slabinama,
Dođoh ti kao emisar u pohode,
A ti me njedrima mirisnim nahrani.
Oćutjeh novo trajanje u sebi
I osmijehom se tvojim pomladih.
Na izlokanoj kaldrmi života
Zgažen list prinosim srcu,
I prkosnim osmijehom nastavljam čekanje
Nekog ljepšeg poimanja Nas u Nama.