Marketing
Roditelji i djeca - Pismo majci iz dijaspore
Jesi l živa, staričice moja?
Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
Nek uvečer nad kolibom tvojom
Ona čudna svjetlost sja i dalje.
Nikada za ove sve godine na blogu nisam napisao tuzan post.
Rijetko ili skoro nikako sam tuzan, ali ponekad znam biti ozbiljan.
Razmisljam ovih dana o svojim roditeljima, daljini, zivotu kakav nismo zamisljali dok smo bili mladi, odvojenosti od onih koje volimo a iznad svega trebamo im da smo blize.
Svi smo mi ovdje roditelji ili djeca svojih roditelja.
Ovih dana moj stariji sin (uskoro 17 god.) poceo je izlaziti i ostajati duze na sto nismo navikli.
Znam da je dobar i znam gdje se nalazi ali opet oka ne mogu sklopiti dok ne udje u kucu.
Sjetim se tada moje majke, koja je prije 20 i vise godina probdjela cekajuci pored prozora da se vratim kuci.
Nikada mi to nije bilo jasno zasto ne spava i zasto me ceka ali sad pocinjem i sam shvatati smisao toga.
Razmisljam o mojoj majci i ocu.
Njemu 71 godina njoj 64 godine. Propatili su moj otac i mati puno toga u svojih skoro 50 godina braka.
Radili , stjecali, gradili i kada je dosao taj prokleti rat ostali kao i veliki broj mojih sumjestana iz Vukovara na ulici sa najlonskom vrecicom i nekoliko sitnica.
Borili su se u zivotu i kada je bilo nemoguce.
Uspjeli su kao izbjeglice uz moju i bratovu pomoc napraviti jednu kucicu kod Sl. Broda da se nebi povlacili po hotelima i bili na trosak drzavi i drugima.
Kada je dosla mirna reintegracija Hrvatskog podunavlja, prodali su tu kucicu i vratili se medju prvima u Vukovar.
Kuca im je obnovljena i kada su se radovali povratku onda su dosle druge nedace.
Ja sam otisao za Australiju a nedugo zamnom i brat.
Razbolila se moja mama problemi sa srcem i jedva se izvukla.
Nedugo zatim razbolio se i otac. U ratu dobio secer, inzulini, gangrena, amputirana jedna a malo kasnije i druga noga.
Prosle godine umrla mi je sestra kojoj je bilo samo 35 godina.
Gledam se danas, ja u njemackoj , brat u Australiji a oni sami tamo i cekaju da ja dodjem 2 - 3 puta godisnje.
Brat je bio za 8 godina samo jednom a najstarijeg unuka (bratovog sina) nisu vidjeli vec vise od 8 godina.
Zna moja mama kako je njoj i koliko je suza prolila i znam da ni njoj ni njemu nije srce kameno.
Mi koji smo vani u drugim zemljama ili kako nas jos imaju obicaj zvati "Dijaspora", cesto sanjamo o svojoj domovini i zavicaju, mozda i na drugaciji nacin od vas koji zivite u Domovini i blizu svojih najmilijih.
Radimo i zivimo tamo gdje nas je sudbina odvela i sanjamo o tome da se jednoga dana vratimo i zivimo ostatak zivota u svome gradu a u njemu i umremo.
U drugim zemljama mi smo samo stranci koji kad nestanu padnu u zaborav i za kratko vrijeme niko ih se vise i ne sjeti.
U nasem gradu iz kojega smo i otisli u tudjinu, netko ce se sjetiti i zapaliti svijecu za nama i nakon dosta godina.
Sa druge strane kad zivimo 30 i vise godina kao ja u Njemackoj ili bilo gdje , djeca nam se pozene ili poudavaju, dobijemo unucadi, trebamo li se vratiti i biti zeljni svojih najmilijih samo da bi srce bilo puno Domovine i rodnoga kraja.
Tu sam se dobro razumio sa Baca Ivom ali on sada pauzira od bloga a bilo bi lijepo procitati njegov komentar.
Tesko je biti roditelj ali tesko je biti i dijete koje brine o svojim roditeljima.
Danas najvise sto mogu napraviti je skoro svaki dan uzeti telefon i nazvati samo da ih pitam kako su i kako se osjecaju.
Volim ih i znam da i oni vise od ikoga vole mene i moju obitelj.
Ponekad pustim pjesmu od Mise Kovaca " Oci moje majke" i suza mi krene kao i danas dok ovo pisem.
U njima uvijek je mir
Tople riječi i kada šuti
U njima uvijek sam ja
Dok spava ili dok se budi
U njima ljubav viječno traje
I nikad ja nisam sam
Kad suze skrivaju
Il' se smiju ja znam
Najljepše su oči
Oči moje majke
Kao plavo more
Kao cvijet iz bajke
Najljepše su oči
Kad sigurnost daju
Da te brižno prate
Samo oči majke znaju
U njima kiše su pale
Tu se krije i život njen
U njima godine su stale
Svaki tužan il' sretan tren
U njima ljubav viječno traje
I nikad ja nisam sam
Kad suze skrivaju
Il' se smiju ja znam.
Post je objavljen 26.07.2008. u 11:06 sati.