Uvijek sam se pitala zasto ljudi tek nakon smrti postaju tako zeljeni, poznati, popularni i slicno. Samo cu kao primjer navesti muzicare koje dok su bili zivi niko nije shvatao..no nakon njihove smrti odjednom te iste ljude neka visa sila prosvjetli i shvataju njegova djela i pocnu ga postivati i diciti se time kako ga oni obozavaju slusati i slicno..
I naravno, ''historija'' se ponavlja..uzmi danas..pogine neki mladic tvojih godina..i sta se onda desi..persovi i nickovi na msnu, svi su posveceni njemu, ali kakvi-kao da su ga svi poznavali..svi prolaze kroz grad sjetni, pitaju te za njega..
-Ena, jesi li ga ti znala?
-Nisam, al jbg..zao mi ga je..
-Ja sam ga znala..Bio je pravo fin..Upoznala sam ga preko Dine.
-Aha..
-Juce sam se bas isplakala..Nisam sebi mogla doci..3 tablete sam za spavanje popila..i nisu mi pomogle..cak sam s mamom plakala..fkt nisam sebi mogla doci.evo sad isto jedva izasla..vidi me samo kako sam se obukla..izgledam kao da me poplava izbacila..fkt nisam mogla ni razmisljati..
......
i slicni razgovori..98% osoba u gradu je tu osobu poznavalo, makar se i pozdravilo s njom i vec tada uvidio da je ta osoba kao andjeo.. Neki su naravno ispijali kafe svakodnevno s tom osobom. stvarno shvatam osobe koje su poznavale tu osobu..pa makar i jednom popili tu jednu kafu..ali zasto lagati :S te osobe nikada necu shvatiti mislim
Sta te osobe ustvari pokusavaju..skrenuti paznju sa umrle osobe na sebe?!..bolesno
pokusavaju izazvati zaljenje za njega, ne umrlu osobu?! jos bolesnije..
mislim da ce mi te stvari ostati nejasne..
za kraj pjesma od Damira Avdica-diplomatz..