Ti držiš ključeve od mraka,
Nad tobom zemljani je svod.
U komori bez svježeg zraka,
A tvoj sam jedini ja rod.
Svi ćemo stići, e pa šta,
Ne znači da ti grijehe brišem.
Mada ti cvijeće nosim ja,
Dođoh ti šapnuti da dišem.
Sad nema nikog svijet da psuje,
Ni šapat se ne čuje.
Sad nema zla da ramena stišće,
Samo lišće, žuto lišće.
Post je objavljen 07.08.2008. u 00:58 sati.