Preporucljivo slusati: The Killers-Mr.Brightside & za losi dio [dakle cijeli blog lawl] Neuroticfish- They're coming to take me away..
Nagon dugo dugo vremena, i nekih zanimljivih stvari o kojima sam mogla i htjela pricati, konacno mi se dogodilo nesho stvarno jako vrijedno posta. I zbog toga i samo toga, opet pisem poast koji posvecujem osobama o kojima cu pisati i vadim blog iz naftalina.
Po glavi mi se mota jako puno stvari koje zelim reci i koje cu zaboraviti. Naravno , cim sam pocela razmisljati o ovome, odmah su dosle neizbjezne crne misli, ali i do toga cu doci. Nadam se da ce ovo procitati do kraja.
Prvi put nakon dugo dugo dugo vremena, sam zaista sretna. Sad to moze zvucati kao depra, ali svatko tko me je upoznao vidi da ne izgledam kao depresivna osoba jer se smijem i pokusavam nasmijati druge. Ali jako je tesko biti sretan. [Ne mogu skratiti ovaj post, mislim si kako ali ne ide.]. Vecinom sam u nekom stanju na sredini, ni ne sjecam se kada sam zadnji put bila stvarno sretna vise od par sekundi. A tih par sekundi su bili na moj rodendan, ali odmah poslije .. nije bilo dobro.
[DOBAR DIO lawl]
Sretna sam jer sam upoznala drustvo, koje mi nevjerojatno pase. I iznimno se sretno osjecam sha se mogu druziti s njima. To bi bili Davor i njegovi prijatelji [dobro sad se posvadao ali ddd]. Jako mi je drago da se imam cemu radovati, druzenju s vama dakle. Mozda ce to jednom biti ljudi kojima je stalo do mene. Nadam se.
[LOS DIO :<]
Naravno svemu dode kraj, and in my fucked up mind, nemogu si pomoci a da vec ne razmisljam o tome kako ce se sve to raspasti. Kaze se da uzivas dok traje, ali to je malo tesko kad vec znas da ce doci kraj. Htjela bih ostati jako dobra s nekim, ne znam kako bi htjela da se zavrsi, ne bih htjela da se zavrsi. Prvi put, kad mi se dogodi losa stvar me jednostavno nije briga. Hvala.
[DA END]
Ne znam kako ce se zavrsiti, nadam se da ce biti jos bolje nego sad ubuduce. Hvala vam puno sha ste me ucinili sretnom, nadam se ne na kratko, to ce me jako ubiti. Ali hvala vam puno. Ne mogu opisati kako je to kad imas drustvo na koje mozes racunati, mislis sha ces sutra raditi i default ti je da se vidis s njima.
Mozda je prerano za sve ovo, ali to je kako stvari stoje kod mene, i tako se nadam da nece ici gore. Nadam se da ce jednom biti ono drustvo koje ce se zabrinuti ako se ne cujemo vise od dva dana.
Znam da ovo sve nazalost vjerojatn zvuci jako freaky, ali ne mogu opisati koliko mi to treba, jednom da i ja imam prave prijatelje u zivotu. Svi su me dosad ostavili, mozda mojom krivnjom [neznam kako mojom krivnjom ali koga cu drugog kriviti ddd], sve to dosad nije bilo iskreno, no je dosadno. Zelim negdje pripadati.
NADAM SE DA OVAJ POST NECE NIKOGA PREPASTI, I MISLITI 'OMG TEK SMO SE UPOZNALI A ONA TO TAKO OZBILJNO GLEDA', NEGO DA CE RECI 'AWWW MOZDA I JA ZA BAR DESETAKA MJESECI BUDEM TAKO RAZMISLJAO/LA'. Lawl omgoth.
Hvala Davoru, Vouku, Liviji .. pa cak i Marku i Vjekoslavu [cini mi se uber kewl]. Ivi, pa cak i Anji.
Bezobzira na to kako se zavrsi, for once in my life, I can't help but to look forward to where it's going.
Post je objavljen 26.07.2008. u 00:36 sati.