Četvrto viđenje sv. Bernardice u Masabjelskoj špilji duboko je ganulo čuvstva lurdskog pučanstva. I kako su znali da je Gospa pozvala Bernardicu da dolazi tamo kroz petnaest dana, to je u subotu 20. veljače 1858., kad je Bernardica oko šest ujutro došla pred špilju, čekalo tamo već oko pet stotina osoba. Svi su zašutjeli kad je mala svetica, bez zabune zbog tolikoga svijeta, pobožno kleknula i prekrižila se po običaju. Nije dugo potrajalo, i njezino je lice opet zasjalo nebeskim sjajem: Gospa je bila tu. Svi su mogli primijetiti na usnama Bernardičinim kako vodi s nekim razgovor. Bila je to Presveta Bogorodica, i makar nije još kazala svoga imena, svi su bili apsolutno uvjereni da je pred Bernardicom nebesko biće, kao što su svi uvjereni da je sunce na nebu i onda kad ga se ne vidi. Sadržaj toga ukazanja izrazila je Bernardica kratkim riječima: ''Gospa me je u svojoj dobroti naučila riječ po riječ jednu posebnu molitvu, koju trebam moliti za sebe.'' Dalje nije bila ovlaštena išta izjaviti taj put. Kasnije je Bogorodica jasno izrazila i svoje ime i ono što želi Bog od svih ljudi, ne samo od Bernardice. Ali i ovo što je ovaj puta samo Bernardici kazala, daje nam i te kako koristan predmet za razmišljanje.
1. Sveta vjera naša uči nas da Bog dragi želi sve ljude učiniti sretnima. Kaže sv. Pavao u poslanici svome dragome učeniku Timoteju: ''Bog hoće da se svi ljudi spase i da dođu k spoznaji istine.'' (1 Tim 2, 4) A i prvak apostolski sv. Petar to potvrđuje govoreći: ''Jer neće da se tko izgubi, nego svi da se pokaju.'' (1 Pt 3, 9)
Zato je, vidite, Opći crkveni sabor u Tridentu godine 1547. protiv bezbožnoga protestantskoga nauka izdao kao članak vjere ovo: ''Ako netko kaže da milost opravdanja koristi samo predodređenima za život (vječni), a svi drugi, koji bi bili pozvani, jesu doduše pozvani, ali ne primaju milosti, jer su Božjom moći predodređeni za zlo: taj neka bude kažnjen anatemom!'' Crkva tako čvrsto vjeruje u to!
Bog ima u tom pogledu svoje divne putove da ljude privuče k Sebi. Kako je čudesno doveo do prave vjere Sveta Tri Kralja! Kako je čudesno doveo do prave vjere onog poganskoga satnika u Kafarnaumu kojemu je bio obolio sluga! Kako je doveo čudesno do prave vjere onu ženu Kanaanku kojoj je kćerku opsjeo đavao! Kako je čudesno doveo do prave vjere onoga dvoranina etiopske kraljice koji se vraćao iz Jeruzalema kući i čitao na kolima knjigu Izaije proroka! Kako je čudesno doveo do prave vjere rimskog satnika Kornelija u Cezareji! Kako je čudesno doveo do prave vjere prokonzula Sergija Pavla na Cipru! Kako je čudesno doveo do prave vjere onu skerletaricu po imenu Lidija u Filipima u MaKedoniji!
I nemojte misliti da je Bog tako postupao samo u davnim vremenima, a danas da prepušta ljude njihovoj sudbini. Bog se ne mijenja. Njemu je i danas spas ljudi na srcu i rabi često najčudnije, rekli bismo, slučajeve, da ljude privuče k Sebi. Jedne godine bili su kršćani u kineskom mjestu Sum-Si-Sien optuženi kod mandarina da su članovi nekog tajnog udruženja kojemu je cilj državni prevrat. Da bi stvar točno istražio pođe mandarin do tih kršćana, uzme njihov katekizam da ga prouči na temelju svega da donese odluku o njihovoj optužbi. Tri puna dana čitao je katekizam i razna druga dokazala, a onda uruči katekizam slugi da ga odnese natrag tim kršćanima. Kako je taj sluga bio otprije vičan krađama, ukrade i taj katekizam. Nije ga odnio kršćanima, nego ga je lijepo zadržao za sebe. I eto, baš taj ukradeni katekizam bio je oruđe u ruci Božjoj da ovoga tata i poganina dovede k svjetlu svete vjere. Taj je sluga iz puke znatiželje počeo čitati tu i tamo katekizam. Milost Božja je pomagala, oči su mu se malo pomalo počele otvarati, i na koncu je od bivšega tata i poganina postao dobar i revan kršćanin.
Vidite li čudesne putove Božje? Vidite li Njegovo nastojanje da se ne izgubi i ne propadne ni jedan jedini čovjek? I sasvim je sigurno, to si dobro upamtite, koji god propadnu, propast će samo svojom vlastitom krivnjom, jer nisu slušali glasa svoje savjesti, preko koje im Bog progovara dane i noći.
2. I kad se evo Presveta Mati Božja prije sto pedeset godina ukazala u Lurdu i u svom petom ukazanju učila samo Bernardicu jednu molitvu za nju, koju neka moli, što nam je time htjela reći? Da Bog tako vodi brigu o svakom pojedinom čovjeku, kao da bi on sam bio na svijetu, a ne samo kao sićušni član ogromne ljudske zajednice i mješavine svih mogućih naroda i rasa. Htjela nam je napose reći da je osobna molitva odrasloga pojedinca nužna da nam Bog primijeni milosti potrebne za spasenje. Ne opominje uzalud apostol Pavao: ''Molite se bez prestanka!'' Ne opominje uzalud sv. Petar, prvak apostolski: ''Da se svi pokaju !'' (Dj 26,20) Ne govori uzalud neprevarljiva istina Isus Krist: ''Valja uvijek moliti i nikada ne prestati!'' (Lk 18,1) Ne uči uzalud Presveta Mati Božja malu sv. Bernardicu posebnu molitvu baš za nju. Želi nam svima kazati i naglasiti kao najvažniju stvar u životu da je svatko dužan moliti, i da Bog nikoga neće spasiti (izuzev djecu bez razuma) bez njegova sudjelovanja.
Osobna molitva pojedinca velik je talent što ga je Bog utisnuo u ruke svakom pojedincu da s njime radi, a ne da ga zakopa u zemlju i tamo ostane bez koristi. Pogledajte one razbojnike na križu uz Isusa našega na Veliki petak! Zar nije Isus i jednome i drugome nudio milost? Pa ipak? Onaj s desne strane prihvatio je milost, onaj ju je s lijeve strane odbio.
Pogledajte starješine narodne, farizeje i književnike u vrijeme javnoga života Isusova i muke Njegove! Zašto se spasio Nikodem? Zašto se spasio Josip Arimatejac? Prihvatili su milost Kristovu dok su je u isto vrijeme odbacili i Ana i Kajfa, i Herod i Pilat i toliki drugi.
I Savao je bio progonitelj Kristov, kao i tadanji veliki svećenik židovski. Savla sada slavimo kao sv. Pavla, a o onom velikom svećeniku židovskom ni spomena. Odakle ta razlika? Jedan je prihvatio, drugi je odbio milost.
Ali, zar nam Bog ne može dati i bez naše molitve što nam treba, ako je Otac naš? Reći ćemo vam nešto! Oni koji su stariji, i koji se sjećaju duboko kršćanskih vremena, kad je duh pobožnosti prožimao kršćanske obitelji, mogli su vidjeti po mnogim seljačkim kućama da su djeca prije jela molila oca da im dade jesti. Zar nije otac znao da im treba jesti? Jest, i te kako je znao i jelo je već bilo priređeno, ali se htjelo dijete upozoriti na ovisnost o ocu i na dužnost zahvalnosti. I Bog bi nama lako mogao dati sve što je potrebno za dušu i naše spasenje bez naše molitve. O tome nitko ne sumnja, kad tak daje kao što vidite nijemim živinama. Ali kao dobar otac želi da mu se djeca, koju je obdario razumom, mole. Papa Leon XIII. u jednoj enciklici o Majci Božjoj kaže: ''Potreba molitve općenito je poznata; ne kao da bi se po molitvi mogli promijeniti nepromjenljivi zaključci ili odluke Božje, nego da ljudi, kako veli sv. Grgur, zasluže po molitvi dobiti ono što je svemogući Bog od vjekova njima dati zaključio.''
Kako je ludo spas svoje duše oslanjati samo na tu, molitve! Što je to drugo, nego talent od Boga primljeni zakopati u zemlju i onda radi njegove neuporabe biti od Boga osuđen?
Bio je tako neki bračni par. Žena dobra i čestita rad molila. Muž nikada. Češće ga je opominjala na potrebu molitve. ''Moli se ti sama za mene, to je dosta'', odgovarao bi on. Žena, da ga izliječi, reče mu jednog jutra: ''Slušaj, imala sam čudan san. Pričinilo mi se kao da smo oboje umrli i onda došli na sud Božji. Sv. Petar, ključar nebeski, otvorio mi je nakon izrečene presude vrata nebeska. Ali kad si i ti htio za mnom, zatvorio je pred tobom vrata uz riječi: 'Dosta je da ti uđeš i za sebe i za njega'''. Muž je shvatio poruku i počeo otada i on moliti.
3. Kada slavimo stotu godišnjicu ukazanja Majke Božje u Lurdu, upamtimo dobru pouku koju nam je dala kad je malu sv. Bcrnardicu učila molitvu, koju je ona imala moliti samo za sebe.
To je ujedno opomena za sve nas, kao što kaže sv. Pavao apostol: ''Molite se bez prestanka!'' Svaki za sebe, što dakako ne isključuje molitve i za druge, kao što ćemo vidjeti.
Ne propustimo se pak napose moliti Majci Božjoj ako želimo što sigurnije spasiti dušu. Vidite njezinu malu miljenicu sv. Bernardicu. Nikad se već kao dijete nije dijelila od svoje krunice. Gospine krunice. Kad je pak doživjela veliku milost i sreću ukazanja, ne samo da nije popustila, nego je nastavila još revnije moliti. Dobila je milost redovničkoga zvanja, u kojemu je sveto dovršila svoj zemaljski život, i danas je štujemo kao acwtixu na našim oltarima.
Ali što vrijedi revno štovanje Bogorodice i ustrajna molitva njoj, napose za sretnu smrt, navest ćemo jedan poseban primjer. Svi ste već sigurno čuli govoriti o sv. Petru Klaveru. Ima danas i posebna družba u Crkvi katoličkoj koja nosi njegovo ime. Tko je bio taj čovjek? Član glasovite Družbe Isusove i apostol siromašnih crnaca. Za vrijeme njegova života bezdušni su europski trgovci hvatali kao stoku siromašne crnce u Africi i prevozili ih u nove zemlje u Americi da rade kao robovi na plantažama bogatih gospodara. Bijeda njihova bila je neizmjerna. Tada se za njih, kao pravi apostol, zauzeo sv. Petar Klaver. Brinuo se za njihovo tjelesno dobro, koliko je mogao, da ublaži gorku sudbinu. Ali se još više brinuo za njihove smrtne duše te ih je više od 200, a neki kažu i 300 tisuća, pokrstio svojom rukom i osigurao im vječni život.
Kad je taj apostol crnaca nakon četiri desetljeća najnapornijega rada umro, našli su iza njegove smrti jednu cedulju. Na toj cedulji bila je kratka molitva koju je on molio svaki dan nebeskoj Majci Mariji, baš kako veli apostol: ''Molite se bez prestanka!'' Evo kako je glasila ta molitva sv. Petra Klavera: ''O Djevice Marijo, Gospo naša, puna milosti i milosrđa! Ja nedostojni sluga Tvoj molim Te najponiznije da ne dopustiš da umrem naglom smrću kako ne bi moja duša otišla s ovoga svijeta bez savršene ispovijedi i bez dane zadovoljštine za sve moje grijehe. O Djevice Presveta, iz ljubavi prema Tvome Sinu, moli za me grješnika - amen!''
I danas ga slavimo kao sveca. Živi i živjet će kroz sve vjekove u nebu. Veselilo ga je ako se drugi mole za njega. Ali se najprije trudio sam, koliko je mogao i svaki dan barem jednom Majci Božjoj na čast izmolio ovu molitvu za sretnu smrt. Činite tako i vi svi, i nećete se prevariti. To vam je sljedeća poruka Majke Božje iz Lurda prigodom sto pedesete obljetnice.
Post je objavljen 25.07.2008. u 23:53 sati.