Isusa ti, napišem post par kilometara dug i malo ga prepravljam i uredim ga skroz i kliknem objavi... i znate šta mi se pojavi? Taj blog ne postoji! omfg! daj ubi se!
ne da mi se sad iznova pisat, napisat ću možda ovih dana! kvragu i blog.hr
ukratko ću samo prepričat šta je pisalo u onom postu. jer mi se fakat ne da pisat iznova, preumoran sam.
Uglavnom, jučer mi bio rođendan. 19. Jee.. right. No presents for me. sigh. sutra kao idem slavit, al vidit cemo kako ce to zavrsit (ako uopce pocne, sad mi ovaj kretenski blog.hr ubio svu volju)
našao posao u jednoj trgovinici, zanimljiv kolko tolko, nekad dosadan nekad ne. prolio jednu kavu danas, u drugoj slučajno ostala kuna (nisam ju ja pio, al sam ju donio... i da, kuna je bila u čašici, zajedno s kavom)
u petak putujem oko 20 sati busom do ukrajine. napokon cu vidjet pradomovinu. ne znam da li se veselim il sta, osjecam neku nostalgiju... jel se to moze osjecat prema necem sto nikad nisi vidio/upoznao? ili je to melankolija? bleh, nije važno.
šta sam još bio napisao. a čovječe.
budim se svako jutro u 6.. kao da opet idem u školu. i da, opet kasnim par minuta, isto kao i sa školom.
opet me počeo uvlačit tolkienov svijet pa sad mislim opet čitat neke njegove knjiguljke, a dok to ne podignem citam neke samurajske drame i japanske kratke priče
ne znam kad sam se zadnji put ovako frustrirano i beznadno osjećao. prije par sati nesumnjivo, dokaz kapaciteta moje memorije.
Namaarie
Quel nešto
pozzzzz
i da, ako vam se čini da sam pomalo bio bezvoljan dok sam pisao ovaj post. ne čini vam se. čini mi se da sam samo dva velika slova napisao u čitavom postu, još jedan pokazatelj kolko mi sve više ide na živce
dying from the inside, rotting from the inside. ma fak off. there's no love in this world
Post je objavljen 25.07.2008. u 23:14 sati.