Marketing
Ajmeeee...
Imam hrpu upitnika u glavi samo čitajući vijesti i pitam se kuda ovo sve ide, a odgovor „u vražju mater“, logički se nameće kao jedina opcija. Telku ne palim, osim kad mi treba zvučna kulisa, ali internet kao takav predstavlja moj omiljeni način saznavanja što je to novoga na ovom plavo-zeleno-bijelom planetu. Onda sam pročitala da onaj frajer, bivša žena koja je promijenila spol, odrezala sise, pila hormone da joj izraste brada, neka/i Thomas nešto, rodio dijete iz donirane sperme jer kao njegova žena nije mogla roditi, ali je pila neke hormone pa sad ipak bebu može dojiti. Totalno kinky (ali ne kolumnistica 
), nepoznati donira spermiće, muško je trudno i rađa, žensko kojem je uklonjena maternica pa nije moglo roditi doji..Udruženi rad, ko proizvodnja na traci, svaki nešto..
To mi je "ajme" jedan bio...
"Ajme" pod rednim brojem dva mi je spoznaja da je Nives Celzijus postala trenutno najprodavanija knjiga u kiflici. Ne mreš vjerovat. Nemojte me krivo shvatiti, kužim ja da je ljeto i da svi nešto čitaju, ali mislim da bih radije čitala deklaracije s praška za veš doživotno nego taj uradak. Jednako kao i Slađin čiji sam ulomak pročitala na nekom od blogova. I ostala zatečena dijalozima, koji ni u mojoj lokalnoj birtiji stajačici ne bi bili bitno drugačiji. Da se razumijemo, volim ja chic lit, vole njen uradak i novinari nezasluženo nazivati time, ali osim što su te žene postale poznate po svojim orgijanjima sa mafijašima i nogometašima i ogromnim sisama, mislim da nemaju ama baš nikakvog potencijala za išta osim lovljenja nogometaša u kockarskim dugovima ma koliko ona tvrdila suprotno.. Zato je valjda i pristala na prostituiranje vlastite intime. A ljudi će radije čitati Nives, nego „Svemir u orahovoj ljusci“ Stevena Hawkinga iz kojeg bi nekog vraga i mogli naučiti i zamisliti se.
"Ajme"-treća priča desila se jutros, pri mom dolasku na posao kada je cijeli dio oko Gajnica bio blokiran radi ubojstva još jednog pripadnika zločinačke organizacije, pa je ubojica pod prijetnjom oružja oteo liku auto i dao se u bijeg, ali su ga ulovili. Navodno ga je izbušio ko švicarski sir s 30 metaka. Mogu si mislit kak bi to izgledalo da je mene, onako natečenu i snenu ujutro taj ubojica zaustavio i uletio mi u auto..na svu sreću, malo sam kasno krenula od kuće, ali uredno svako jutro radim prekršaj i vozim se pješačkim prolazom ispod željezničke pruge pored tog kluba da ne čekam u redu na Bologni, ja i još bar 200 entuzijasta... Mislim da onaj kojeg je zaustavio, vlasnik Alfe, bogec, fakat nije imo sreće danas. Već zamišljam kako zove u firmu s mobitela i pravda se šefu da mu je ubojica mafijaša ukrao auto, a ovaj koluta očima i veli "da, da, kaj ćeš novog smisliti"?? Da stvar bude tragičnija, otac ubojice je bio nominiran za Nobelovu nagradu osamdesetih godina, a sin mu je kriminalac s podebljim dosjeom. Očito se jabuka ovaj put daleko otkotrljala od stabla.
I za kraj eto, poruka Žaklini, da nakon nekog vremena u postu ne spominjem klopu, cugu i tulumarenje, nego ,eto, radim mali osvrt na svijet oko nas...
Post je objavljen 25.07.2008. u 15:36 sati.