Kažu mi grubo da ne postojiš…
No, ti si veličanstvena Fantazija, zaista!
Kao granit na Zemlji čvrsto stojiš
Mudra, osjećajna, zavodljiva, ista!
Kažu mi da te uopće nigdje nema…
Ali, ti si moja stvarnost, nada i san
Koju želi svaki pjesnik! Prava Poema!
Ti si mrkla noć, jutro i sunčani dan!
Kažu mi da uzaludno tražim tebe…
I da mi u posjeti nikada nisi bila
Ali, osjetio sam tvoj dah pokraj sebe,
Oko mog si struka svoje ruke svila!
Kažu mi da mi nisi bila ni u snu, ni na javi…
Da te kod mene nikad nije bilo; uzalud sam suze lio!
Kao što svaki ludo zaljubljeni Fantaziju slavi…
Da zadovoljim čežnju za dobrim ja bih te izmislio!
Svemir Putnik
Post je objavljen 25.07.2008. u 15:02 sati.