Na mene čekuju prezrela žita
u kojima proljeća ovog makovi nisu cvali
polja koja odavno ne pamte
toplinu mojih stopala
Spustilo se zemlji otežalo klasje
punih, bremenitih zrna
U njima sunce usnulo
skriveni pogledi jutrima oteti
i zdravomarije tiho izmoljene
nakon večernjih zvona
U njima tuga zlatom rodila
jer dugo već ne bi ni mene
ni makova
Žitnice moje opustjele zjape
žetve i vršidbe snivaju
topot konja na guvnu
i škripu žrvnja u mlincima
I čije će nježne ruke hljebove mijesiti
od bijela brašna
od moga žita
s polja u kojima makova proljetos bilo nije
ni mojih koraka odavna
Post je objavljen 25.07.2008. u 09:00 sati.