Marketing
Of all the things I've lost, I miss my mind the most.
Nije me dugo bilo. It's a long story, but... whatever.
Nisam upala na faks. Nije mi bilo svejedno, ali dobro, nad prolivenim mlijekom ne valja plakati.
Zato sam se prijavila za staž i upala sam. Počinjem stažirati sljedeći mjesec. U međuvremenu, moram obaviti liječnički pregled (to uključuje i davanje uzoraka urina i krvi...ovo potonje radim sutra ujutro, i nije mi svejedno. Mrzim vaditi krv.), moram položiti zaštitu na radu, te se cijepiti protiv hepatitisa. A za upis na staž sam morala proći tri sata psiholoških testiranja te interviju.
Sad mi iz ove perspektive upis na faks djeluje puno lakše negu upad na staž. Ali dobro...
I da, trudim se voziti što je češće moguće da malo poboljšam svoj način vožnje. Onako, niš specijalno, vozikam se po Gorskom kotaru. Starci zadovoljni jer sam savjesna i bla bla bla... svatko od njih mi daje savjete...ali na svoj način.
Tako su me starci dok sam vozila iz Fužina kući počeli obasipati savjetima "tu možeš slobodno vozit i iznad 50", "drži se više desnog ruba", i sl. No to je dovelo do prepirke među njima, stvari tipa "ma šta joj to govoriš, neka vozi sporije", "ma šta uz desni rub, ne želim da zakuči u pasicu(rubnik)" . Na kraju su se počeli svađati.
Sve što sam im rekla bilo je:
"Čujte, sad JA vozim. Uvijek vas mogu iskrcati na cesti, pa kući odite pješice." 
I btw, nakon onog sna iz prošlog posta nisam (na sreću) ništa grozno sanjala. Sanjala jesam, ali samo šašave snove, kao i obično.
Tako sam sanjala da sam bila kod frendice na Viškovu (za one koji ne znaju, Viškovo je općina kraj Rijeke). Lijepo sam sjela na gradski bus i otišla kod frendice. Niš specijalno od sna, ne?
Ali - frendica koju sam sanjala zapravo ne živi na Viškovu već u Istri, te do Viškova ne vozi gradski već prigradski autobus. Osim toga, ono Viškovo koje sam ja sanjala nije izgledalo kao Viškovo već više kao Drenova (kvart u Rijeci).
Imam zbilja čudne snove.
Post je objavljen 24.07.2008. u 23:03 sati.