
Molim da mi se pokaže
što to čeka iza onog crnog stabla kraj puta,
kakav to mukli glas čujem, što hropće mi ime,
da li da nastavim hodati,
ili bezglavo pobjegnem, teatralno vrišteći,
prema otvorenim rukama tih nekih ljudi,
što obećavaju zaštitu,
a zapravo ljudoždera, skrivenih u ovčjoj koži..
O Bože, evo stala sam, bojim se i pomisliti
hoću li sutra imati ikoga kog ću svojim moći nazvati.
Molim da mi se kaže, da me se utješi
nisam spremna na ovo odrastanje
jedna mala ja još se igra Crne kraljice
u sestrinoj roza haljinici i maminim cipelama za posao.
I kad pogled mi zastane na ovom što me okružuje,
tad shvatim da sve je čemer i jad,
tuga i nesreća, u onoj boci što drži ju moj otac,
u tužnom pogledu psa, kojem od muke teško je i ustati,
pa sjedimo zajedno na stepenicama,
a ja mu objašnjavam što predstavlja pojedini oblak,
ponekad mu i pjevušim.
Molim
molim da mi se pokaže što se to nalazi iza drveta, kakav hroptajući duh?
Haljinicu su poklonili, siromašnoj gospođi prekoputa, s dvoje unučadi.
Post je objavljen 24.07.2008. u 22:20 sati.