Nazvao me čovjek kojeg ne želim nazvati. Savjest pazi na mene :)
Odupirem se onome što ne želim jer slobodan čovjek je onaj koji je samostalan emocionalno, energetski i financijski.
Da sebi opet nešto priznam, sam si ovo napisala:
- Moj je ego povrijeđen kad se misli da nekoga citiram jer za citirano piše da je takvo ili je u navodnicima. Inače je samo misao iz moje glave - kao ono s magnetima. Dakle sve si zasluge te lijepe rečenice koja objašnjava zašto ne volim ljubomoru i posesivnost te zašto mi je to nejasno, pripisujem. -
U nekom nižem razredu osnovne škole smo morali crtati groblje i sve sam nacrtala bezveze osim jednog vijenca od borovih iglica koji je bio vrlo, vrlo detaljan. Vjeroučitelj mi nije vjerovao da je mojih ruku djelo :( to me tak rastužilo. Mislio je da je to morala majka nacrtati jer je crtano na 'odrasli' način (izvještačen bih rekla).
Onda me majka ohrabrila riječima: "Tako sam i ja iz biologije radila herbarij i profesorica mi nije vjerovala. Godinu dana, svaki dan, mučila sam se da bude savršen. I onda ti ne vjeruju. To je normalno."
Al ih je ona zato porazila kad je bila druga na državnom iz biologije u Jugoslaviji, k tome biologiju nije ni voljela 8)
Znam i čovjeka koji je dobio otkaz jer je bio previše dobar pa je postao prijetnja.
Svi znamo takvog čovjeka.
--
Jedan moj drug je imao web kameru. Nisam voljela da mi piše u isto vrijeme dok je kamera uključena jer bi načrčkao smileove, bez da mu faca promijeni poker izraz.
Uhvatila sam se da napišem smile bez da se osmjehnem pa sam se nasmijala grohotom kak se kaže. Očite stvari se naglašavaju jer tek je to društveno prihvatljivo.
Ak nema pretjerane ljubaznosti lako se doima zajedljivim. Kao što se ne moram svaki put od uha do uha nasmijati kad vidim susjeda koji bi pričao sa mnom, a znamo se samo iz prolaska pred vratima.
--
Muzej za umjetnost i obrt: Robert Šimrak
F. Scott Fitzgerald: Veliki Gatsby
Na izložbi se svaka "slika" zove 'Kiberstroj' s pripadajućim brojem i loša je, jako loša. Šteta za taj muzej :(
The Great Gatsby je remek - djelo.
--
Pred zgradom gdje živim je drvored breza. Bila je nekoć jedna mala kržljava pa smo je očka i ja hranili i grlili te je zbog ljubavi narasla i postala najveća u ulici. Također je postala prevelika za bivanje pred zgradom. Iz sigurnosnih razloga (bolno) su je posjekli.
Post je objavljen 27.07.2008. u 16:40 sati.