Marketing
Naša svakodnevna blagovanja
su postala odraz našega stanja; usamljenička, tiha, brza. Kao da samim sjedanjem za stol i započinjanjem ručka želimo čim prije završiti, popiti zadnju kap vode i pobjeći. Um mi podastire sliku naših zajedničkih ručavanja, kada smo stalno bili u nekakvoj strci, dodavanju posuda, tava,zdjelica; ovome jedno, drugome drugo jer ne jede prvo, trećemu treće jer ne jede niti jedno od ova dva. Kad smo se konačno smjestili s brdom posuda i krenuli s ručkom, ubrzo bi se već poslije nekoliko minuta, razvila prava pravcata raspra koja je ponekad prijetila, izazvana temperamentom svih prisutnih da će prerasti u kavgu, u otvoreni sukob. Svi smo razmišljali i komentirali na svoj način, želeći uvjeriti ostalo dvoje da je taj prvi jedino u pravu. Pretresala se dnevna politika lokalnog i nacionalnog značaja (bila sam ponosna kako si relativno mlada «zagrizla» u dnevnu štampu, toliko mladih je nezainteresirano, da ne kažem apatično spram dnevnih događanja), zalazili smo u povijest, ti si tvrdila da je tvoje znanje o povijesti najsvježije, mi smo kao potpuno zaboravili na gimnazijsko gradivo, stari je u nedostatku kakvog bitnog argumenta iznalazio izlaz u filozofima jer tu je on, po njegovim riječima, bio najupućeniji (studij na FPZ) a ja sam se ubacivala čas na stranu jednoga pa drugoga. Bili su to najživlji momenti dana, trenuci smijeha, trenuci prštave radosti, trenuci izoštravanja znanja, trenuci nečije lucidnosti… a «diskusija» bi ponekad toliko osnažila da te prijateljica koja stanuje preko puta ceste (Dalila) znala pitati, svađamo li se to.
Danas gotovo ništa niti ne pričamo. Jedemo uglavnom u tišini, teško gutamo kao da je hrana loše pripravljena, a ja znam da je to radi toga što je tvoje mjesto prazno. Tek mi pogled padne na tvog tatu, na onaj njegov dio lica između korijena nosa i svoda obrva, koji ste dijelili poput blizanaca a ne oca i kćeri. Kad ste se u tim našim raspravama znali naljutiti jedno na drugo i počele se paliti iskre, oboje ste nekako, na isti način, nabrali svoj nos a sličnost je bila frapantna. Sad se moj pogled gubi na njegovom licu, tražim u tom novom, starijem licu, koje je njegovo ali više nije sretno, tračak sličnosti, tračak tebe i kad ga mimikom naslutim, u glavi mi bljesak stvarnosti: to je samo jedno od vas dok drugoga nikada neće biti.
Toliko slični da to svakodnevno sve jače boli.....
Tvoj tata kad je imao 18
Ti sa 18 ili 19
Post je objavljen 24.07.2008. u 12:10 sati.