čujem kapi kiše na krovnim prozorima
ne otvaram oči kako se ne bih razbudila
toplo mi je ispod mekane dekice
mačak prede na dohvat moje ruke
polumrak
volim spavati dok kiša lagano pada
oglašava se budilica
'subota je, valjda sam je zaboravila isključiti' mislim si
poklapam je
ponovo san
još u polusnu razmišljam
'odlično, vikend napokon, danas ću se lijepo naspavati'
nakon deset minuta ponovo poznati zvuk budilice
'trebala sam je isključiti prvi put kad je zvonila'
sad već poluprobuđena dumam
'koji je jučer dan bio?
jesam li radila?
četvrtak?
ma petak
ma nije, srijeda
ma nemoguće, danas je subota
nije, četvrtak je
ma nemoguće, ne izlazi mi se iz kreveta na ovu kišu'
tuš
odjeća uvijek u rezervi
(za hitne slučajeve - manjak vremena) spremna
make up
pet do izlazim iz stana
kišobran
prolaznici na ulici
pozdravljaju
odzdravljam
smješkam se
ne neprirodno
osmijeh izlazi na lice sam
zrak je fin
možda bude lijep dan :)
u stvari, volim kišu
ne samo iz kreveta
Post je objavljen 24.07.2008. u 08:49 sati.