Znam samo da sam u srijedu pojela komad kolača koji mi nije bio baš nešto, kojeg sam drugu polovicu i ostatak na tanjuru bacila, ali sam zalogaj ipak progutala...
U četvrtak me strefila groznica i drmala temperatura 39.8 C
Još me moji nagovarali da dignema za dva da bude ravnih 40 C.
Kako volim to naše zajedništvo!
hehe
Ne sjećam se kako sam provela noć.
Proljev i povraćanje.
U petak me dragi odvukao doktorici.
Moja dr. na godišnjem, mijenjala je neka druga
- pogledala me - reče- Sinersul, reče crni ugljen, reče linex, reče dijeta - i da mogu na more.
U subotu na more.
Moji sami spremili sve što su smatrali da treba - bitno da mene nisu zaboravili.
Ne sjećam se puta.
Kažu da sam gorila 39 s nekoliko.
Dođoh u Ražanj.
Tamo me pitali, pila odrvatan crni čaj, jela dva štapića, kuhanu odvratnu samu rižu, popila tablete i ispovraćala dušu i tijelo.
Naravno, uz litre i litre proljeva.
U Nedjelju otišli na Čiovo.
Zadužili svoj apartman, gazda veli - jel ostajete kako je dogovoreno do subote? - ja rekoh - do subote - tko živ, tko mrtav.
Nedjelja na plaži.
Ležim u moru s temperatururom oko 40.
Osjećam oko 20 cm površinske vode i ostatka koji mi godi.
Plutam tuda neko vrijeme, ostatak dana spavam u hladovini.
Kukovi mi utrnuli od ležanja.
Gladna za popizdit.
Ne mogu govoriti.
Sve se slabije krećem.
Dođem u sobu, legla kao mrtvac - do jutra dva puta puštala vodu i budila gazdre neartikuliranim zvukovima iz WCa.
Ponedjeljak se sama probudila - premili stvari i otišli na plažu.
Moji jedu hotdogiće i piju kolu.
Kola mi godi. Ledena, mjehuričasta, podrignem kao velika, a crijeva jauču da ih čuju svi u Okrugu Gornjem.
Došla večer.
Maštam o grahu i kiselom kupusu.
S palentom.
Dolazi gazda i pita što ćemo.
Veli moj dragi, sutra zora međa moram doma jer ja više na noge ni trc.
Zglobovi bole.
Bole me koljena, guza, žile na stopalima, ruke, ne mogu stajati, ne mogu hodati.
Iskušavam granice svoje tvrdoglavosti.
Pa si mislim, ak trebam ruknut, ruknut mogu bilo gdje - kao da je važno mjesto.
Oko ponoći, vidim vrag odnio šalu i velim - dragec moj, ajd ti meni nareži tanko one naše kobase, odreži mi šnitu kruha, pa da ja jednem ko čovjek.
Ovak mogu ruknut u nesvjest, vodit ćeš me na infuziju i nećemo kući još barem dva dana.
Ak već serem, svejedno ću israt sve živo, al barem će nešto otić i u mišiće.
Ove pidarije od štapića nisu ni za uha očistit.
Tak se najela kobasice, kruha, šnitu paradajza - legla.
Držalo to meni do 4 ujutro, a onda topništvo opet iz svih otvora.
Koga više briga.
Ja spavala sita 4 sita ko beba.
Utorak putujemo kući. Ločem hladni LGG.
Koga briga ak će me proterati??
U prekrasnom ličkom restoranu, moji jedu bogovski ručak, a ja bogovski kuhani krumpir.
Toplo preporučam u restoranu Marko ( nakon Slunja) kuhani krumpir. Čak ga daju dovoljno.
Konobaru obavezno dajte kompliment jer je malac sposoban do bola.
Danas je srijeda - tjedan dana od onog odvratnog kolača.
Tek sam danas popila zadnji Sinersul i sva ona sranja, i malo se stanje smirilo.
Bitno mi je da sam na nogama.
Nikad mi nije bilo ugodije skidanje temperature no ovaj put, ali niti sam znala da crijeva mogu biti tako zajeban ljudski organ.
Post je objavljen 23.07.2008. u 23:34 sati.